Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

ilješke, kako ga prenosi Vjekoslav Majcen, 1 glasi ovako:
160
To je sprava, kojom se zbivši dogadjaj tako vjerno pred nama
ponavlja, da možemo sva lica, a šta više njihove kretnje i njihov glas
najtačnije raspoznati. Ova sprava osniva se na fizikalnom načelu da
utisak u oku ostaje još neko vrijeme i onda, kad je prijedmeta ispred
njega već nestalo. 2
U oglasu kojim se u Obzoru3 najavljuje prva filmska predstava
Lumiéreova programa u Zagrebu, ona se najavaljuje kao
“Edisonov ideal”:
Edisonov ideal!
Kinematograf
(živuće fotografije)
samo nekoliko dana
počima predstavljati
sutra u četvrtak 8. listopada
u dvorani “KOLA”
u 8 sati do 8 sati
1/2
Poduzetničtvo
Imponira, međutim, analitičnost prvih dviju neposrednih
novinskih reakcija na prvo iskustvo gledanja filma, objavljenih
drugoga dana po prvoj projekciji:
“Žive fotografije. U dvorani ‘Kola’ izložen je od jučer aparat,
prozvan ‘Kinematograf ’, koji na sučelice namještenu ploču baca
razne fotografske slike, na kojima se sve giblje: ljudi, životinje, kola,
željeznica, biciklisti itd., pa je sve to tako savršeno, da misliš, da
gledaš pravi život na ulicama i željeznicama. Sustav kinematografa
jest, da se od prizora, koji se misli reproducirati, nečuvenom brzinom
snimi na valjak nebrojeno snimaka (u jednoj minuti više hiljada) i
tako se taj valjak smjesti u aparat, iz kojega se cielo gibanje, kako je
2 Narod, 4. studenog 1892.,
prema: Majcen (1998).
3 Obzor, 7. listopada 1896.,
prema Ivo Škrabalo, 101
godina filma u Hrvatskoj.
1896-1997, Zagreb: Nakladni
zavod Globus, 1998: 20.