Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

tekstova Ljubomira Micića, Branka Ve Poljanskog, Marinettija
i Golla, a njegovo izvođenje bilo je upotpunjeno svjetlosnim
efektima, plesom, sviranjem vergla, harmonike, klavira
i bubnjanjem. Seissel je za tu predstavu napravio plakat,
realizirao scenografiju i kostime. Sudimo li po reprodukcijama
tih kostima i zavjese39 , Seissel je ostvario djela bliska
najradikalnijim ostvarenjima ruskog avangardnog teatra.
Predstava je rezultirala prvorazrednim društvenim skandalom i
isključenjem svih njezinih sudionika iz škole. Specifični oblikom
scenske djelatnosti mogu se smatrati “zenitističke matineje”
i “zenitistička večernja” (propagandna predavanja) što ih je
tijekom 1923 u Petrinji, Sisku i Topuskom organizirao Marijan
Mikac.
Zbog nerazumijevanja sredine i žestokog osporavanja
njihovih avangardnih stajališta, aktivnosti zenitista u Hrvatskoj
bile su kratkoga daha i bez značajnijeg utjecaja na lokalnu
umjetničku scenu. Sagledane s primjerene vremenske distance,
one se danas ukazuju kao uzbudljiv i nekoherentan niz događaja
koji pravovremeno ukazuje na potrebu promjene stanja na
nacionalnoj likovnoj sceni 20-ih godina. Zbog niza vrlo složenih
kulturno-historijskih razloga, individualni napori i dosezi
spomenutih avangardnih umjetnika nisu se mogli uklopiti u
tradicionalističke okvire nacionalnih kulture. No iz današnje
perspektive njihov doprinos povijesti hrvatske umjetnosti bez
sumnje je od izuzetne važnosti, inventivan i suglasan duhu
vremena u kojem je nastao.
39 “Zenitističko pozorište.
Zavesa zenitističkog
pozorišta”, Zenit 24, 1923:
n.p.
65 darko šimičić — strategija u borbi za novu umjetnost. Zenitizam i dada u srednjoeuropskom kontekstu