Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Riječka avangardna grupa
Za riječku likovnost važne su skupne i samostalne izložbe
članova umjetničkog sindikata (Sidacato Fascista di Belle Arti della
Provincia del Carnaro – Fiume 22 ) osnovanog 1928., u koji su trebali
biti uključeni svi akademski obrazovani likovni stvaratelji kako
bi plaćanjem članarine od 1935./1936. i poštivanjem pravila,
mogli redovito izlagati na godišnjim gradskim izložbama,
a u slučaju uspjeha, biti predstavljeni i na međugradskim,
međuregionalnim i državnim izložbama Italije. Takvo
sudioništvo omogućavalo im je osvajanje otkupnih i počasnih
(novčanih) nagrada različitih razina, a time i veću prodajnu
vrijednost slika.
Istovremeno, neki mlađi, za politiku nezainteresirani, riječki
umjetnici (Romolo Venucci, Ladislao de Gauss, Miranda Raicich,
Maria Arnold, Anita Antoniazzo) borave na studijama izvan
Rijeke, u obližnjim europskim zemljama i gradovima (Venecija,
Milano, Firenca, Budimpešta, Graz, München), ostajući nekako
izvan svih turbulentnih političkih događanja 1919. i 1920.
godine. Povratkom sa studija u Rijeku, nakon njena priključenja
Italiji i uspostave talijanske uprave, bolji riječki likovnjaci, kao i
oni privrženi režimu, u tim vremenima pronalaze svoje mjesto
bilo kao sposobni i nadareni slobodni umjetnici ili kao djelatni
aktivisti čvrste fašističke organizacije umjetničkih sindikata,
koje je rimski režim korporativizma pomno organizacijski
isplanirao i kapilarno sproveo od Rima do najudaljenije gradske
sindikalne podružnice. Time je svim članovima sindikata
umjetnika bilo omogućeno stvaranje, izlaganje, otkup djela i
opstanak.
Iz tradicionalnog riječkog slikarskog prosjeka u međuraću je
odskočila mala, avangardna skupina mlađih Riječana školovanih
u Budimpešti (Romolo Venucci, Ladislao de Gauss), Firenci i
22 Riječki sindikat bio je jedna
od sekcija Regionalnoga
fašističkog umjetničkog
sindikata Venecije Giulije,
koji je, pak, bio dijelom
udruženih regionalnih
fašističkih umjetničkih
sindikata triju Venecija.
Imao je sjedište u Via
Manzoni 1, a prvi tajnik,
odnosno postavljeni
povjerenik, bio je slikar
Umberto Gnata.
79 daina glavočić — d’annunzio i riječki futurizam