Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

da su pokazani u razdoblju od 1960-62, ali se o njima diskutiralo
i po filmskim stranicama kulturnih tjednika i dnevnih novina,
na radio emisijama, po tribinama. U kinoteci se je, također,
povremeno mogao vidjeti koji program prve avangarde iz 20-ih,
pa su poneki sudionici i o njima imali neku ideju. Sve je to bilo
dostatno da se pronalaze i pozitivni i negativni “predlošci”, oni
za ugledanje i oni za izbjegavanje.
Sve ovo što se na raznim stranama u kulturi zbivalo, iako
često začinjano u vrlo uskom krugu umjetnika, znalo je izazvati
priličnu javnu pažnju, često pojačanu političkim i tradicionalnoestetičkim
napadima, pa se time stvaralo zajedničko kulturno
“polje” visoke među-umjetničke uzajamne informiranosti o
modernističkim pokretima i idejama.
Uz to, postojalo je i stalno spontano umjetničko prepletanje
– toliko karakteristično za većinu avangardnih pokreta –
između članova različitih umjetničkih područja. Modernistički
orijentirani umjetnici u pravilu su se zagledavali u druge
umjetnosti ne bi li u njima našli inspiraciju i ohrabrenje za vlastita
traganja, a kulturne rubrike novina kao i kulturni tjednici (poput
tada iznimno važnog Telegrama) te kulturnjačke emisije na radiju
objedinjavali su i povezivali i informacije i kritičke refleksije o
modernističkim pojavama na različitim stranama kulture.
Filmaši okupljani oko Kino-kluba Zagreb i GEFFA, ali i oni
u zagrebačkoj školi crtanog filma, te novi autori koji su dobili
mogućnost da rade filmove tijekom 1960-ih pod novim uvjetima
financiranja projekata, kao i kulturnjački članovi komisija za
odobravanje filmskih projekata – bili su itekako dijelom ovog
modernističkog kulturnog pokreta.
318