Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

publicistika, što govori da je šire okruženje prihvatilo grafički
dizajn kao logičnu i prirodnu posljedicu novoga načina ponašanja
u materijalnoj i intelektualnoj sferi. Izdvojimo Grafičku reviju,
stručni časopis za promicanje grafičke djelatnosti, kojega je 1923.
godine pokrenuo i gotovo dva desetljeća izdavao Savez grafičkih
radnika Jugoslavije. Taj je časopis nastojao poraditi na boljem
obrazovanju i obaviještenosti onih kojima je bio namijenjen,
na podizanju njihove opće i likovne kulture želeći tako podići
ukupnu razinu grafičke struke.
I na kraju, vrijedi apostrofirati one okolnosti, koje su dovele
do tako snažnog zamaha grafičkoga dizajna u 30-im godinama
20. stoljeća u Hrvatskoj, u sredini koja se godinama zaokupljala
i trošila dokazivanjem svog nacionalnog identiteta i prava na
vlastitu političku egzistenciju, stavljajući često i umjetničko
stvaranje u funkciju toga cilja.
Opća kretanja na globalnom i regionalnom planu, koja
su jednu agrarnu zemlju postupno, ali ipak relativno brzo,
transformirali u sredinu zrelu da se suoči i nosi s zahtjevima
novoga vremena i modernoga društva, zasigurno su bila od
presudne važnosti za stvaranje spoznaje o grafičkom dizajnu, kao
o novom i nužnom obliku vizualnog komuniciranja.
Osim toga, vrlo su važni umjetnička tradicija, posebno snažna
u grafičkom oblikovanju, i otvorenost umjetnika prema novim,
revolucionarnim i originalnim stilovima i tendencijama europske
scene prvih desetljeća prošloga stoljeća.
Ta se tradicija započela stvarati utemeljenjem Obrtne škole
u Zagrebu 1882. godine, a definirala ju je cijela plejada hrvatskih
umjetnika iz vremena Secesije, od kojih su pioniri grafičkog
oblikovanja i prethodnici modernog grafičkog dizajna nedvojbeno
bili Ljubo Babić i Tomislav Krizman. Kao autori paradigmatskih
opusa na tom području i kao profesori umjetničkih škola i
234
Listovni papir,
1939.