Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

popularnost (razvili su se starovi), likovi i zbivanja filmskoga
svijeta predmetom stalna novinskog praćenja i uličnih i kućnih
konverzacija.
Zaključak: temeljne značajke
masovno-komunikacijske uloge filma
Indikativno je da se moderan rast masovnog novinstva podudara
s rastom filma, te se zato u udžbeničkim pregledima masovnih
komunikacija – obavezno uz pregled razvoja novinstva kao
najstarijeg medija masovnog komuniciranja daje i pregled rasta
filma, pa tek onda i radija, pa televizije, koja je, u konačnici
gotovo posve preuzela vizualizacijsku masovno-komunikacijsku
ulogu od filma, ostavljajući doduše film još uvijek dijelom
“masovne umjetnosti”, 58 ali ne opravdavajući da ga se i nadalje
drži “masovno-komunikacijskim medijem”. 59
Ono što nabrojane “medije” povezuje jest nekoliko ključnih
crta.
(1) Prvo, to je postojanje “jednog” prostornog “objekta” –
“medija” – naširoko dostupnoga, a u sklopu kojeg je dostupna
glavnina “djela” danog komunikacijskog sustava. U slučaju
novina to su tiskani papirnati primjerci novina; u slučaju filma
to su ekrani kinodvorana; kod radija to su radioprijemnici, a kod
televizije – televizori, tj. televizijski prijemnici, a kod interneta –
računalni monitori.
(2) Druga povezujuća crta jest regularnost pojavljivanja i
stvaranja redovite publike, one koja redovitošću prati “nova
izdanja”, premijere, odnosno novi program – pretežito u
“svojem” kinu (svojoj novini, svojoj radijskoj ili televizijskoj
postaji...). Uspostavom stalnih kina i dnevnoga programa kroz
čitavu godinu, film je razmjerno brzo razvio tu regularnost
– tek desetak godina po uvođenju u javnost.
182
Hanžekovića, 1957; Vlaka
bez voznog reda, Veljka
Bulajića, 1959; Breze,
Antuna Babaje, 1967), a
također i dio onih koji su
naturalistički naglašavali
“primitivne” vidove
ovdašnjih, “balkanskih”,
kultura (tzv. crni film; iako
je taj trend bio popularan
prvenstveno kad ga je u
vidu filmskih serija preuzela
televizija: Muzikanti, Kuda
idu divlje svinje).
58 Noël Carroll, A Philosophy
of Mass Art, Oxford: Oxford
University Press, 1998.
59 Pronay (1976): 117; Hrvoje
Turković, “Televizija prema
filmu”, u: H. Turković,
Umijeće filma. Esejistički
uvod u film i filmologiju,
Zagreb: Hrvatski filmski
savez, 1996: 135-152.