Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

potrošačkog svijeta, koji je iz dana u dan bivao spremniji
prihvatiti sve što je moćna mašinerija industrijske ere nudila
kako bi život učinila lagodnijim, ljepšim, civiliziranijim i
prosvjećenijim.
Međutim, kontinuirani rast proizvodnje te raznolikost i
bogatstvo ponude postupno su modelirali ukus potrošača–
korisnika, povećali njihove standarde i izoštrili kriterije, pa
je način popularizacije, odnosno reklamiranja postajao sve
zahtjevniji i složeniji, da bi naposljetku postao predmetom
proučavanja zasebnih disciplina, koje će se njime profesionalno
baviti i oblikovati ga prema specifičnim zahtjevima i pravilima.
Hrvatska je industrijsku revoluciju doživjela u kašnjenju za
Europom i odvila se na nešto drugačiji način, primjeren njezinom
političkom ustroju i statusu. Kao jedna od brojnih sastavnica
Austrougarske Monarhije, Hrvatska je krajem 19. stoljeća i na
samom njegovom prijelomu, bila izrazito agrarna zemlja (78,4%
aktivnog stanovništva osiguravalo je egzistenciju poljoprivredom,
a 13,42% obrtom, industrijom i trgovinom) i to će obilježje
zadržati sve do Prvoga svjetskoga rata. Gradska privreda (Zagreb,
Osijek, Rijeka, Split) temeljila se na obrtničkoj organizaciji
prerađivačke i uslužne djelatnosti orijentiranoj na ograničenu
potrošnju gradskog stanovništva i na trgovini uglavnom
inozemnom robom uvoženom iz razvijenijih dijelova Monarhije.
“Stoga se problem industrijske revolucije u Hrvatskoj ne
postavlja u svom klasičnom obliku kao sukob domaće industrijske
i obrtničke proizvodnje, jer ove prve gotovo nije ni bilo, nego više
kao problem utjecaja strane robe široke potrošnje koja prodire na
domaće tlo, te koči i destimulira vlastitu proizvodnju. Tome je
pridonio stav i ponašanje domaće veletrgovačke buržoazije koja
svoj kapital gotovo i nije ulagala u razvoj industrijskih pogona,
nego u tranzitno izvoznu trgovinu žitom i drvom.” 1
222
1 Igor Karaman, Privreda
i društvo u 19. stoljeću,
Zagreb: Školska knjiga,
1972: 238.