Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

umjetnik problematizira pitanje nacionalnoga identiteta,
odnosno težnju za oslobođenjem hrvatskoga teritorija od
austrougarske hegemonije. U biografskim prikazima aneksija
Bosne i Hercegovine često se navodi kao glavni razlog
Meštrovićeva odlaska u Pariz (1908.). Treba, međutim, imati
u vidu kako je umjetnikova odluka o preseljenju anticipirala
konkretna politička događanja, iako je mogla imati i obilježje
demonstrativnoga čina. Kako god bilo, odlaskom u Pariz
Meštrović nije prekinuo veze s Austrijom, jer je zadržao svoj
atelijer u Beču te i dalje sudjelovao na izložbama bečke Secesije.
Donosimo riječi samog kipara o motivima nastanka toga ciklusa,
koji je trebao rezultirati Gesamtkunstwerkom arhitektonskoskulpturalne
provenijencije:
“I conceived the idea of the Temple of Kossovo almost immediately
after I left school, but at that time I did not feel strong enough to start
its execution on broader lines. Only on the occasion of the annexion
of Bosnia-Herzegovina in 1908, when our national catastrophe
seemed to be complete and the fate of our race sealed; at the climax of
our national sorrow and in the fever with which all of us trembled, I
dared to begin to work out some fragments, and it was in this and the
following years that I did what exists of them.” 26
Završetak studija Ivana Meštrovića na Akademiji likovnih
umjetnosti u Beču 1906. godine, vremenski koincidira sa
beogradskom premijerom dramskoga teksta književnika Iva
Vojnovića “Smrt majke Jugovića”. Drama adoptira tematiku
srpskoga narodnoga epa, navješćujući ujedno mentalnu
preokupaciju dijela književnika i umjetnika rasnom idejom,
koja će potrajati sve do raspada Austro-Ugarske Monarhije.
Rezonancu drame pronalazimo kako u djelatnosti mnogih
likovnih umjetnika, tako i u umjetničkoj aktivnosti Ivana
Meštrovića. Kipar tako u Parizu oblikuje Majku Jugovića (1908.),
133
26 Milan Ćurčin et al, Ivan
Meštrović: A Monograph,
London: Williams and
Norgate, 1919: 81.
“Ideja o Vidovdanskom
hramu začela se u meni
neposredno nakon završetka
studija, samo što se tada
još nisam osjećao dovoljno
snažnim da je počnem
izvoditi u širem smislu. Tek
prigodom aneksije Bosne i
Hercegovine, 1908. godine,
kada je izgledalo da je naša
nacionalna katastrofa
potpuna i da je sudbina naše
rase zapečaćena, na vrhuncu
našega narodnog jada i
u groznici koja nas je sve
tresla, usudih se započeti rad
na nekim fragmentima, i bilo
je to te godine i idućih godina
kada sam načinio ono što je
danas od njih ostalo.”
dalibor prančević — suprostavljanje i imperativi ivana meštrovića.
fragmentaran pogled na kiparstvo prve polovice 20. stoljeća u hrvatskoj