Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Albert muzeju poslao Michaelu Sadleru, prodekanu Sveučilišta
u Leedsu 2. rujna 1915. godine, nalazimo slijedeću, zanimljivu
objekciju:
“Tha wood caryatid is as you know much over life size, and I
doubt how far it would look well with the rest in a small collection:
but it is certainly very fine – it was much admired by Rodin.” 51
Riječ je o Karijatidi što ju je Ivan Meštrović oblikovao u
zavičajnim Otavicama, 1911. godine. Ekspresivna vrijednost
kojom progovara sam materijal – drvo – ovdje je sasvim drukčija,
što se moralo dojmiti Rodina. Nije nevažno napomenuti kako se
kroz svoj stvaralački vijek Ivan Meštrović više puta vraćao ovoj
temi, oblikujući je u istom materijalu.
Interesantna je i epizoda Meštrovićeva posredovanja pri
nabavi Rodinova djela za njegova bečkoga mecenu Karla
Wittgensteina. Riječ je o znamenitu djelu l’Homme qui Marche.
Prema sačuvanoj korespondenciji razvidno je da se bečki mecena
družio s Ivanom Meštrovićem u Rimu, te da je prilikom posjeta
velike međunarodne izložbe poželio kupiti Rodinovo djelo i to
na nagovor samog Meštrovića. 52 Ovaj podatak nije uzgredan,
jer posvjedočuje Meštrovićevo zanimanje za koncept skulpture
minimiziranog postamenta neposredno uključene u diskrecijski
prostor promatrača, za tip kompozicije koja tematizira “čisti
pokret” i dinamiku.
Nekoliko je primjera oblikovanja Rodinove fizionomije u
opusu Ivana Meštrovića. U dva navrata portretirao je Rodina
u trodimenzionalnom mediju, a ostavio je i nekoliko crteža
na kojima prepoznajemo francuskoga kipara. Dva kiparska
portreta, nastala prilikom boravka oba majstora u Rimu,
na stanovit način sintetiziraju Meštrovićeve umjetničke
tendencije tog vremena. Na jednom vidimo zaokret prema
ekspresionističkom načinu oblikovanja, karakterističnom
152
51 Vidjeti: Arhiv Leeds City Art
Gallery, letter files.
“Drvena karijatida kao što
znate veća je od prirodne
veličine, i sumnjam da bi
dobro izgledala među ostalim
djelima malih dimenzija: no
ona je zasigurno lijepo djelo
– koje je jako cijenio Rodin.”
52 Sljedeća prepiska dopunjuje
dosadašnja saznanja o
medijaciji Ivana Meštrovića
prilikom kupnje Rodinove
skulpture L’Homme qui
Marche za zbirku Karla
Wittgensteina, bečkog
industrijalca i Meštrovićeva
bečkog mecene. Prema
pismima što ih je Ivan
Meštrović s njime
razmjenjivao razvidi se
kako Wittgenstein i nije
bio zadovoljan lijevanjem
drugog primjerka skulpture
L’Homme qui Marche za
francuski Ured za lijepe
umjetnosti u Rimu, što
govori o ulozi i značenju
unikata umjetničkog
djela kao manifestaciji
pripadanja određenoj
socijalnoj kategoriji. O
korespondenciji Meštrović-
Wittgenstein vidjeti: Vesna
Barbić, “Radovi Ivana
Meštrovića u zbirci Karla
Wittgensteina u Beču”,
Muzeologija 39: 1999:
104-110.; Kraševac (2002.):
161-171.