Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

5. No, ima nešto u tom izumu što ga čini posebnim tipom
“tehničkog izuma”, posebno zanimljivim, štoviše “čudesnim”
(odnosno čudovišnim) – riječ je o osobitoj svrsi te naprave,
osobitu psihološkom učinku filma, po kojem se izravno
nadovezuje na fotografiju. Prema karakterizaciji izvještača
u Narodnim novinama, temeljni učinak filma jest pričin
(iluzija) i to pričin živih pojava (“pa upravo mu se time pričinja,
kao da su osobe na platnu oživjele”, Obzorov izvještaj). Prema
zanimljivoj formulaciji Obzorova izvještača, po srijedi je
pričin misli vezane uz gledanje (“pa je sve to tako savršeno, da
misliš, da gledaš pravi život na ulicama i željeznicama”).
Ove karakterizacije sažimlju sve što je potom – pod terminom
“filmskog iluzionizma” – postalo središnjom raspravljačkom
temom teorije filma i to ništa manje aktualnom danas nego
što je bila onda. 10
6. Ovaj fotografski uvjerljiv (“savršen”) prikaz (“reprodukcija”)
“živih” prizora nosi, očigledno, visoku informativnost. Prvo,
jer bilježi “zbivše događaje”, film “reproducira”, “snima” ono
što se zatečeno zbiva ispred “aparata” i to onda predočava
gledateljima u posebnim projekcijskim uvjetima. Sadržaji
koji se predočavaju filmom iznimno su obavijesni pa ih se u
detalje novinarski opisuje, a pretpostavlja se da će biti temom
razgovora gledatelja u povodu odgledanih filmova. 11 Film se,
dakle, odmah pokazuje kao medij obavještavanja o stanju
stvari u svijetu, zadovoljavanja potrebe za javno dostupnim, a
provjerivo relevantnim informacijama.
8. Ali, ne bilo kakvim informacijama nego informacijama
javno “ovjerovljenim” time što su stavljene na javnu ponudu
“obćinstvu”. Upravo ovo posljednje – podruštvovljavajuća
strana filma – prateći je aspekt ne samo polaznog oglašavanja
filma, za koje je normalno da teži privući ljude projekcijama,
izum se tada spominjao
prema patentiranome
imenu Lumièreova izuma
– “kinematograf”, njega se
ipak u Zagrebu i Ljubljani
opisivalo kao ostvarenje
“Edisonova ideala”.
9 Načelo je reklamiranja
da se novi, nepoznat ili
još nedovoljno usvojen,
proizvod propagira
njegovim povezivanjem
uz nesumnjive, a visoke,
aktualno važeće i
podrazumijevane, prihvaćene
– nesumnjive - vrijednosti.
U ovom slučaju ga se
reklamira i uz pomoć
“modernosti”. Modernost
se u navedenim odlomcima
spominje u oglasu za
posljednju predstavu filma
(“Interesantne predstave
ovog modernoga čudovišta”).
10 Ove su karakterizacije
polazištem aktualnih
akademskih diskusija o
iluzionizmu filma, odnosno
epidemski proširenih
shvaćanja o iluzionističnosti
filma. Usporedi pregled
tih ideja i kritiku
“iluzionističkog” pristupa
u Noël Carroll, Mystifying
Movies. Fads and Fallacies
in Contempoarary Film
Theory, New York: Columbia
University Press, 1988.
11 Kad, primjerice, Kosanović,
pokušavajući rekonstruirati
o kojim se programima radi
u tim prvim projekcijama,
163 hrvoje turković — film kao znak i sudionik modernizacije