Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

i sa znanstveno-spoznajnim ciljevima na umu, a korišten kao
spoznajno-obavjesni izvor i artikulator, njegova je pojava, kako
je to naznačeno uvodnom analizom prvih reakcija na filmsku
projekciju, odmah dobila izrazito atrakcijsku, zabavljačku,
funkciju: ljudi su bili zadivljeni, zatečeni, zaokupljeni... 49
Tu je atrakcijsku funkciju imala, kako smo vidjeli, sama
filmska tehnika, ali upravo po tome što je omogućavala
da prizori budu perceptivno “živo prisutni” usprkos svoje
odsutnosti iz stvarnog okoliša u kojem se film gledao. Iako je
dokumentarizam, sa svojom spoznajno obavjesnom funkcijom,
kako smo upravo pokazali, bio polazno dominantan, zapravo
su imaginativni poticaji (perceptivno dočaravanje stvarno
neprisutnih svijetova) koje su pružali i dokumentarni i
igrani filmski prizori bili ne samo glavni privlačitelji, nego i
prevladavajući kriterij što je presuđivao hoće li neki sadržaji
zadržati pažnju i posjet gledatelja ili neće. Naime, o razradama
ovih atrakcijskih potencijala ovisio je opstanak filma; kolebanja
u popularnosti pojedinih vrsta filmova i pronalaženja uzorka
koji će ponovno zaokupljati pažnju dio su razvojne dinamike
filma. 50
Atraktivnost filma i održavanje te atraktivnosti kroz
disciplinarno, vrsno, grananje i stilsku dinamiku, bila je u srcu
shvaćanja filma kao zabave, odnosno pripadnosti filma industriji
zabave. 51 “Zabavnost” kao kriterij javljala se posvuda gdje je film
računao na širok – masovni – odaziv. Sve su filmske vrste što
su se uključivale u redovit kino-program – dakle u masovnokulturno
tržište – rađene s imperativom zabavnosti, dakle i
dokumentarci i filmski žurnali. Ali najuspješnije su razrade
“zabavljačkih” potencijala filma ležale – povijesno potvrđeno
– u igranom filmu, pa je postupno upravo igrani film s postojano
razrađivanim narativnim modelima, 52 postao temeljcem filmske
donositi nekontroliranog
informacijskog “viška”,
odnosno dati gledatelju
gradiva i za vlastitu
interpretaciju različitu
pa i oprečnu od one koju
je nudio komentator
žurnala, odnosno ideološki
tendenciozna montažna
konstrukcija. Svijest o
“tendencioznosti vijesti”
znala je biti prilično visoka
jer su tu tendencioznost
odavali brojni krajnje
stereotipizirani ideološki
frazemi, obligatorne
ideološke “etikete”, na koje
su ljudi oguglali.
49 Jedan je povjesničarteoretičar,
Tom Gunning,
svojom teorijom o
“filmu atrakcije” utjecao
na pojačanu svijest o
“atrakcijskom” temelju
ranoga filma; Tom Gunning,
“The Cinema of Atractions:
Early Film, Its Spectator
and the Avant.Garde”, u:
Thomas Elsaesser (ur.),
Eary Cinema: Space, Frame,
Narrative, London: British
Film Institute, 1990.
50 Brojna proučavanja razvoja
filma upozoravaju na
ovaj dinamizam između
opadanja popularnosti
polazno izrazito privlačnih
tipova filmova i pojave
drugačijih rješenja koja
oživljavaju interes.
Usporedi npr. Williamsovo
objašnjenje pada
179 hrvoje turković — film kao znak i sudionik modernizacije