Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

koji nije datiran, pa ga se prema nekim (dvojbenim) podacima
datira u 1914. ili pak 1919., 7 a prema tumačenju Claudije
Salaris iznesenom u knjizi Alla festa della rivoluzione, 8 riječ je
o karnevalskom, šaljivom tekstu u futurističkom stilu. No
Pužarevo tumačenje i analiza riječkoga Manifesta umjetnika
futurista pridošlih ovamo da rasvijetle slaboumnost kostobolnih
pasatista koji sline u ovom gradu, 9 kao i njegov zaključak da je
“Riječki futuristički manifest jedini do danas poznat izvorni
čisto futuristički manifest tiskan na hrvatskom tlu” 10 čine se
primjerenijim. Osim toga, njegovo objašnjenje čini tu tiskovinu
i dodatno zanimljivom, skrećući pozornost na deklariranje
futurizma kao ekstremne struje protivne svakoj kontroli,
priklonjene intenzivnom aktivnom životu, slobodnoj ljubavi
i veselju, ukidanju vojne hijerarhije te ocrnjivanju svega što je
suprotno takvim stajalištima, a pri čemu se posebno negativno
apostrofira riječki pjesnik Bruno Neri, 11 koji je, po odlasku
futurista, bio jednom od pokretačkih figura riječke avangardne
likovne scene.
Među D’Annunzijevim uniformiranim pristalicama, došlo je
iz Italije nekoliko istomišljenika i sljedbenika futurističkih ideja
Filippa Tommasa Marinettija. Opčinjeni strojno-tehnološkim
invencijama, brzinom i razvojem aviona, automobilzma,
željni bučnijeg i ubrzanijeg životnog tempa futuristi su baš u
političkom kaosu Riječke države koju je, prvi puta u svijetu,
predvodio umjetnik - pjesnik, našli idealan prostor divulgacije
svojih liberalnih futurističkih ideja o ratu kao higijeni društva,
revolucionarnom obračunu s pasatističkim nasljeđem
preživjele akademske umjetnosti i zastarjelog društva. Težili su
stvaranju više dinamike u učmalom malograđanskom, ratom
devastiranom gradiću kakvim je tada postala Rijeka na samoj
udaljenoj granici Italije. Karizmatični je D’Annunzio u Rijeci
72
7 Na margini jednog od
dva originalna manifesta,
sačuvana u Archivio museo
storico di Fiume u Rimu,
rukom je napisan datum
kojega je Darko Glavan
pročitao kao “22. veljače
1914.”, a Aljoša Pužar kao
“22. veljače 1919.”, no
zadnja bi se znamenka
mogla pročitati i kao broj 7.
8 Vidi drugu bilješku, na
str. 226, uz peto poglavlje
knjige Claudije Salaris,
Alla festa della rivoluzione,
Bologna: Il Mulino, 2002.
9 Puni naslov riječkog
manifesta, tiskanog u
riječkom zavodu Minerva,
glasi: “Manifesto degli artisti
futuristi qui convenuti per
illuminare l’imbecillità dei
podagrosi passatisti che
sbavano in questa città” (7
nepaginiranih stranica).
10 Pužar (1998).
11 Pravo ime Bruna Nerija, bilo
je Francesco Drenig.