Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

pjesnik Mario Carli koji odmah uspostavlja fascio futurista
fiumano, te djeluje ne samo politički već i umjetnički. Krajem
listopada, angažirajući nekoliko ardita-amatera organizira u
čast ardita, 28. i 29. listopada 1919. u komunalnom kazalištu
Teatro Verdi futurističku predstavu Teatro Futurista Sintetico.
U novinskoj je najavi naglašeno da će futurist Mario Carli prije
predstave dati publici objašnjenja prezentirajući po prvi puta
riječkoj publici ovaj novi tip kazališta. No predstava je, kako je
to već bilo i drugdje u Italiji uobičajeno, završila negodovanjem
publike, sveopćim naguravanjem i napuštanjem prostora uz
zvižduke14 te osudom gradske uprave. Sljedećeg se dana pojavio
u La Vedetti nepotpisan članak Futurismo e concordia s rezolutnim
protivljenjem tako divljim predstavama neponovljivih riječi
i urlika, apelirajući na slogu koju ne treba remetiti nikakav
futurizam ni antifuturizam o čemu je vodio brigu čak i vođa
futurista F. T. Marinetti dok je boravio u Rijeci ne želeći ničim
remetiti uredan, civiliziran život građana. 15 Tu je vidljivo kako
se u to vrijeme u Rijeci paralelno javljaju dvije tendencije: jedna
vrlo tradicionalna i nacionalistička, (građanska, fijumanska) a
druga transgresivna, anarhistička, razbarušena (futuristička,
arditska) koje su samo D’Annunziev autoritet i karizma držale
pod kontrolom.
Futurističko društvo (Marinetti, Berchet, Keller, Scambelluri,
Cerati, Vecchi, Guglilmino...), koje se okupilo u Rijeci u vrijeme
D’Annunzijeve kratke vlade bilo je regrutirano iz sfere vojnog
djelovanja, ali su mnogi otprije bili poznati na planu futurističke
literarnosti, pišući novim tipografskim formama poeziju i
romane, baveći se tiskanom riječju daleko više nego nego li
likovnošću. U Rijeci je D’Annunzio financirao tiskanje tjednog
glasila La Testa di ferro 16 čiji je idejni inicijator i glavni urednik
bio Mario Carli, a čiji je prvi broj izašao 1. veljače 1920. Nad
74
14 Vjerodostojne dokumenata
o stvarnim umjetničkim
futurističkim događanjima
i artefaktima zasad nije
moguće utvrditi, budući
da su poslijeratni arhivi
međuratne riječke vlasti
razneseni i dijelom uništeni,
a dnevne novine nisu pratile
baš sva gradska događanja
poput istupa futurista,
koji su se, kao incidentni
politički govori, održavali
u kazališnim kućama,
barovima, kavanama ili po
trgovima.
15 “La Vedetta d’Italia”, Fiume
56/I, 30. 10. 1929: 2.
16 Naslov La Testa di ferro /
Željezna glava/, aluzija je
na ritualno brijanje glave
pri “vatrenom krštenju”
Kellerovih avijatičara.