Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

izravno sudjeluje u životu svoje zajednice, puno je važnija veza
s radikalnim socijalnim pokretima 60-ih godina i afirmativan
odnos prema popularnoj, posebice rock-kulturi toga vremena,
nego li su to određene historijske reference, formalne sličnosti
ili teorijske pretpostavke (princip dematerijalizacije umjetničkog
djela, nastojanje na što izravnijoj prezentaciji njegovih
konceptualnih i teorijskih polazišta) što ih povremeno, ali u bitno
drukčijem socijalno-historijskom i kulturološkom kontekstu,
dijeli s neo-avangardama s početka 60-ih godina.
Početke konceptualne umjetnosti u Jugoslaviji doista je
teško razdvojiti od polja rock-kulture, od alternativnih oblika
ponašanja i od alternativnim žiovotnih stilova, od eksperimenata
sa stanjima proširene svijesti kao i od kritičkog pogleda na
posljedice modernizacije i konzumerizma. Bez obzira da li je riječ
o vrlo sofisticiranoj intelektualnoj koncepciji reizma slovenske
grupe OHO, koji najavljuje njezin skoro istovremeni iskorak
prema arte poveri i – ubrzo potom – prema “transcendentalnom”
konceptualizmu ili o anarhičnom, društveno provokativnoj,
“intuitivnoj” konceptualnoj umjetnosti Crevnog Peristila,
prekid s ideologijom visokog modernizma u krajem 60-ih
godina, jasan je i potpun. Važan posao kompromitiranja njegove
etike i estetike, obavljen je već djelatnošću neoavangardi, a
zahvaljujući njemu, nova umjetnička praksa mogla je otići korak
dalje u smjeru potpuno novih izražajnih formi i novog sustava
vrijednosti. U tom smislu situacija na hrvatskoj/jugoslavenskoj
likovnoj sceni krajem 60-ih godina bila je identična zbivanjima
u zapadnoeuropskoj umjetnosti, i znatno drukčija od one u
većini ostalih socijalističkih zemalja u kojima se procesualni
i post-objektni oblici umjetničke prakse ne doživljavaju kao
odmak od modernističke koncepcije umjetnosti, već prije kao
njezina evolucija. Svojim osnovnim obilježjima – odustajanjem
374