Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

su i prije bili aktualni na hrvatskoj likovnoj sceni. Osim što su
bili književnici, Ljubomir Micić, Branko Ve Poljanski i Dragan
Aleksić djelovali su i kao vizualni, odnosno scenski umjetnici.
Ljubomir Micić je tako, 1922 godine, počeo prikupljati zbirku
djela inozemnih i domaćih avangardnih umjetnika stvarajući
Zenitovu međunarodnu galeriju nove umjetnosti. Prvi postav
Galerije mogao se vidjeti u redakciji Zenita u Zagrebu krajem
1922 godine, a uključivao je djela Archipenka, Delaunaya,
Gleizesa, Grisa, Lisickog, Larionova, Moholy-Nagyja, Teigea
i drugih. Bio je to jedinstven i radikalan pothvat s obzirom na
činjenicu da se originalna djela predstavnika europske avangarde
nisu do tada mogla vidjeti u Hrvatskoj, a situacija se – uz
određene izuzetke – neće značajnije promijeniti niti u narednim
desetljećima. Druga javna prezentacija Micićeve zbirke odigrala
se u siječnju 1923 godine u Hrvatskom glazbenom zavodu u
Zagrebu, a prvotnom postavu tad su dodana još i djela Vilka
Gecana. Micić je ubrzo nakon toga napustio Zagreb i iduće, 1924
godine, prezentirao cijelu kolekciju sakupljenih djela u Muzičkoj
Sali Stanković u Beogradu. Jedan od autora koji je nastupio na
toj izložbi pod pseudonimom Jo Klek, bio je i mladi zagrebački
umjetnik Josip Seissel.
Josip Seissel autor je niza apstraktnih i konstruktivističkih
kolaža nastalih između 1922 i 1925 godine, u doba njegove
intenzivne suradnje s Ljubomirom Micićem. Ključan Seisselov
rad je “Pafama” (1922), radikalno apstraktno djelo nastalo
pod utjecajem ruskog konstruktivizma. Seisselovi radovi
reproducirani su na stranicama Zenita i izlagani, osim u
Beogradu, na izložbama u Bukureštu, Bielefeldu i Moskvi.
Osim Seissela, jedan od najzastupljenijih autora na stranicama
Zenita, bio je Branko Ve Poljanski. Njegovi dadaistički kolaži,
upotpunjeni tekstovima, strukturirani su kao kolažirane
62
Dragan Aleksić:
Obilatosti berze creva
Dada Tank, Zagreb 1922.
Privatna kolekcija,
Zagreb