Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

forma, ono nepuštanje ni pod koju cijenu. Rodin ne polazi od figura,
koja jedna drugu grle, ne posjeduje modele, koje bi namještao i
komponirao. Počinje obrađivati ona mjesta, gdje je doticanje najžešće
i to je vrhunac djela; počinje ondje, gdje nastaje nešto novo, tu
zahvaća i posvećuje svo znanje svog alata tajnovitim pojavama, koje
prate nastajanje svakog novog djela.” 47
Sudjelovanja na izložbama Jesenskoga salona 1908. i 1909.
godine, te susreti u Meudonu (Villa des Brillants) i Parizu (Hôtel
Biron) čine okvir odnosa dvaju umjetnika u Parizu. Drugačija
morfologija Meštrovićevih djela nastalih u tome gradu navodi
na pomisao kako se kipar distancirao od skulpture Augustea
Rodina. Ipak, Meštrović će u Parizu zapravo najdosljednije
provoditi zahtjev starijeg kipara za obilaskom skulpture,
odnosno njegov koncept polifokalne statue. 48 Ilustrirajmo to
primjerom kiparskog diptiha nastalog u Parizu 1908. godine,
koji, osim ideje polifokalnih statua, opet pokreće raspru
o erotičnom i neerotičnom, odnosno lijepom i ružnom u
skulpturi: Starica i Nevinost. Riječ je o kiparskoj kontemplaciji
ljudskog tijela i njegovih starosnih mijenja, što ih je u Beču u
slikarskom mediju poticao Gustav Klimt (Tri razdoblja u životu
žene, 1905.). Ženski aktovi pozicionirani su na istovjetan način
i razaraju ideju o permanentno mladom tijelu kakvu je, svjesno
ili ne, pokušavala sačuvati većina povijesne skulpture. Pažnja
promatrača “vibrira” od anatomije mlade djevojke do anatomije
starice, ne dvojeći kako je riječ o jednom entitetu prikazanom u
dobnoj varijaciji. Da takav koncept nije bio rezultat trenutačnoga
raspoloženja, već pažljivo razrađivane teme, pokazuje djelo
Vaza (s ručkama u obliku ljudskih figura) koju Meštrović izrađuje
sljedeće godine, a na čijim ručkama prepoznajemo ranije nastao
diptih. Osim slikarskog predloška Gustava Klimta, ta su djela
izrasla iz iskustva Rodinovog kiparstva, odnosno iz njegove
147
47 Rilke (1951.): 32-33.
48 Međutim, ne treba
zaboraviti da je neposredno
pred odlazak u Pariz Ivan
Meštrović imao priliku
boraviti u Italiji gdje se
mogao susresti s djelom
Michelangela Buonarottija,
kojega će posebice isticati
kao povijesnog uzora.
Susret s Michelangelom
svakako će imati značenja
za promjenu Meštrovićeva
kiparskog svjetonazora.
dalibor prančević — suprostavljanje i imperativi ivana meštrovića.
fragmentaran pogled na kiparstvo prve polovice 20. stoljeća u hrvatskoj