Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Münchenu (Maria Arnold, Miranda Raicich), Veneciji (Anita
Antoniazzo-Bocchina i Odino Saftich) te drugdje u Europi
(Sigfrido Pfau). Budući da se njihovo slikarstvo poprilično
razlikovalo od uobičajene riječke konvencionalne likovne
produkcije i standardnoga građanskog ukusa, ubrzo ih se počelo
doživljavati kao organiziranu umjetničku skupinu okupljenu
oko intelektualca, pjesnika, publicista, prevoditelja, prosvjetara
i političkog aktivista Francesca Dreniga (alias Bruna Nerija).
Spomenuti riječki avangardni autori zbog umjetničkog su
opredjeljenja, sličnih stavova i iskaza, organiziranjem agilnoga
“riječkog avangardnog kruga” i učestalih grupnih nastupa, bili
upućeni i na zajedničko izlaganje, čak i izdvojenu prostoriju
unutar grupnih izložbi. Početkom 30-ih ta grupa riječkih
“modernista” dobiva podršku i alternativni izložbeni prostor
u fotografskoj radnji Emira Fantinija – dvoranu Permanente, u
samom centru grada.
82
Romolo Venucci,
Strah, 1927.,
Muzej moderne
i suvremene
umjetnosti, Rijeka