Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Antagonizam avangardnih tendencija i onih
tradicionalnih često se koristi u općim pregledima
umjetnosti kao valjano opravdanje uspostave
oštrih rezova unutar modernističke paradigme.
Jedno vrijeme zastupljeno je ukupnim inventarom “nositelja”
umjetničkog izraza, odnosno artefaktima ili dokumentima
o njima, odakle se generira mogućnost promatranja njegova
dijalektičkog svojstva. Međutim, sav taj inventar mijenja
značenje i status zahvaljujući interpretacijskim horizontima
vremena u kojem se sagledava. Sasvim je jasno kako se jedno
djelo pozicionira na različit način u vremenu njegova nastanka,
negoli u vremenu kada povijesna distanca sagledavanja donosi
mogućnost njegova dovođenja u drugačije dijaloške odnose.
Djela moderne skulpture su raznovrsna te prepoznavanje
istih unutar jedne od navedenih odrednica ovisi, zapravo, o
njihovim korelatima. Razmatranje naznačene teme svakako
uključuje i proturječnost mnogolikih lica “modernizma” odakle
proizlaze mnogi konflikti modernističkih generacija. Primjerice,
postignut je konsenzus oko stajališta da bez sagledavanja
umjetničke aktivnosti Augustea Rodina nema pravilne
115
dalibor prančević — suprostavljanje i imperativi ivana meštrovića.
fragmentaran pogled na kiparstvo prve polovice 20. stoljeća u hrvatskoj