Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

kao pokretačkom čimbeniku umjetničkog stvaranja. Utjecaj
Meštrovićeva ranog razdoblja – svojevrsne sinteze duha secesije,
pojedinih Rodinovih oblikovnih načela i mitoloških narativnih
obrazaca pretočenih u stilizirane monumentalne forme – bio je
za razvitak hrvatske skulpture 20. stoljeća jedna od najvitalnijih
polaznih točaka.
I dok su u stilskom pogledu umjetnici okupljeni oko Medulića
razvijali raznolike i specifične komponente koje tvore hrvatsku
secesiju u slikarstvu i kiparstvu, osnovna značajka djelovanja
male skupine umjetnika koji su oko 1905. godine počeli studirati
na münchenskoj Akademiji bila je “stilska modernost, s oslonom
na uzore modernog francuskog slikarstva i s konzekvencama
revolucioniranja slikarskog razvoja u Hrvatskoj”. 20 Iako je
o istinskoj revolucionarnosti ove skupine slikara, koju je
hrvatska povijest umjetnosti nazvala Münchenskim krugom,
teško govoriti, ne može se poreći njihova važnost u osvajanju
umjetničkih sloboda i utjecaj na sljedeću generaciju hrvatskih
umjetnika, koja će svoju afirmaciju doživjeti nakon Prvog
svjetskog rata. Kratko zajedničko djelovanje slikara Josipa
Račića, Vladimira Becića, Miroslava Kraljevića i Oskara Hermana
vezano je uz razdoblje njihova školovanja na Akademiji u
Münchenu, gdje su, usprkos različitim osobnostima i ljudskim
sudbinama, uspjeli artikulirati težnju modernom slikarskom
izrazu. Hrvatska međuratna kritika često je o njima govorila
kao o predstavnicima našeg impresionizma, iako je posve jasno
da taj termin nije adekvatan. Većina ih se u jednom trenutku
našla u klasi profesora Huga von Habermanna, koji je glasio kao
liberalan, na inače konzervativnoj münchenskoj Akademiji.
Tako su se priklonili onoj liniji čistog njemačkog slikarstva toga
vremena, predvođenoj istomišljenicima Wilhelma Leibla, koja
je svoja izvorišta pronalazila u francuskoj umjetnost i ponajprije
20 Božidar Gagro, Slikarstvo
Minhenskog kruga, katalog
izložbe, Zagreb: Umjetnički
paviljon, 1973: 9.
27 Petar Prelog — Artikulacije moderniteta. Institucije, secesije, publika