Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Literature of Liberty, vol. II,
no. 1, January/March 1979,
Cato Institute and Institute
for Humane Studies).
15 Martin Kemp, The Science
of Art, New Haven and
London: Yale University
Press, 1990: 167.
16 Prema Rogiću, “prva
modernizacija” (ona od
sredine 19. st. do Prvoga
svjetskoga rata) bila je “...
prožeta nizom pretežno
simboličnih gesta. Njihova
ustrajnost bolje se razumije
kada se prihvati da one,
osim kompenzacijske, imaju
i drugu, važniju zadaću:
konstrukcijsku i projektivnu”;
Ivan Rogić, “Što se dogodilo
u Zagrebu”, u: Vukić
(2003): 22.
17 McQuail posebno
upozorava na shvaćanje
– koje se javilo nakon
Drugog svjetskog rata – “...
da masovne komunikacije
mogu biti moćan instrument
svjetskog ekonomskog i
društvenog razvoja. Mediji
mogu djelotvorno širiti
poruku moderniteta i
pomoći prijenos institucija
i praksi demokratskih
politika i tržišne ekonomije
ekonomski zaostalim i
društveno tradicijskih nacija
svijeta...”. Najveći broj
teorija medija i razvoja “...
podrazumijeva superiornost
modernoga (to jest,
svjetovnog, materijalističkog,
Zapadnjačkog,
individualističkog itd.) načina
i individualne motiviranosti
kao ključa promjene. Ljudi
moraju želiti ‘ići naprijed’ “
[...]. Prinos masovnih medija
može uzeti nekoliko oblika.
Mogu pomoći promociji
distribuciji i usvajanju
mnogih tehničkih i društvenih
inovacija koje su bitne za
modernizaciju [...]. Mogu
opismeniti i omogućiti druge
temeljne vještine i tehnike.
Mogu ohrabriti na ‘stanje
uma’ što će ići u prilog
modernitetu [...], osobito
mogućnosti da se zamisle
alternativni načini života.
Lerner je opisao zapadnjački
nadahnute medije kao
‘umnožitelje mobilnosti’.
Treće, masovne komunikacije
se smatralo bitnima u razvoju
nacionalnoga jedinstva
u novim nacijama [...] i
sudionikom demokratske
politike, posebno onih putem
izbora.” McQuaile doduše
to navodi kao tek pravac
razmišljanja, i to kao tek
“postuliranje mogućnosti”,
ali riječ je o činjenično
utemeljnu procesu kako
upravo nastojim pokazati u
ovom radu. (Eng. izvornik
navoda: “... the belief that
mass communication could
be a potent instrument in
world economic and social
development. The media
could effectively spread
the message of modernity
and help transfer the
institutions and practices
of democratic politics
and market economics to
economically backward and
socially traditional nations
of the world [...].” / “Theory
of media and development
has several variants, but
most assume the superiority
of modern (that is, secular,
materialist, Western,
individualist, etc.) ways and
of individual motivation as
the key to change. People
need to want to ‘get on’ [...].
The contribution of mass
media can take several forms.
They can help to promote
the diffusion and adoption
of many technical and
social innovations that are
essential to modernization
[...]. They can teach literacy
and other essential skills
and techniques. they can
encourage a ‘state of mind’
favorable to modernity [...],
especially the possibility to
imagine an alternative way
of life. Lerner described the
Western-inspired media as
‘mobility multipliers’. Thirdly,
mass communication was
seen as essential to the
development of national
unity in new nations [...]”;
Denis McQuail, McQuail’s
Mass Communication Theory,
London: Sage, 2000: 83-84.
167 hrvoje turković — film kao znak i sudionik modernizacije