Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

umjetničkih izraza koji su odgovarali inertnom građanskom
društvu u desetljeću koje je prethodilo Drugome svjetskom ratu.
Godine 1935. policijskom je odlukom zabranjena sedma
izložba Zemlje koja je trebala biti održana u Umjetničkom
paviljonu u Zagrebu, uz gostovanje bugarske skupine Novi
hudožnici i Radničke slikarske škole Petra Dobrovića iz Beograda.
Također, zabranjen je i daljnji rad Udruženja. Tako je represivnim
aktom, u vremenu obilježenom međunacionalnim napetostima
u multinacionalnoj državnoj zajednici, zaustavljeno djelovanje
umjetničke skupine koja je, unatoč unutarnjih ideoloških i
drugih razilaženja te ideje o stvaranju nacionalnog likovnog
izraza, 46 oblikovala program s avangardnim karakteristikama i
umnogome odredila hrvatski umjetnički život krajem trećeg i u
prvoj polovici četvrtog desetljeća.
* * *
Iako se čitatelju ovoga teksta može učiniti da se navedene
pojave i razvojni tijek hrvatskog slikarstva ne mogu doslovno
uspoređivati s europskim avangardnim pokretima, pa se
bliskom može učiniti interpretacija da se radi o “tendencijama,
s nagnućima prema europskoj avangardi”, 47 mora se uzeti
u obzir karakter okružja u kojemu su takve individualne i
grupne umjetničke strategije nastajale. Radi se, naime, o
umjetničkom djelovanju s jasnom sviješću o europskom
umjetničkom kontekstu koje je, u vremenu između dva svjetska
rata, u lokalnoj kulturnoj sredini razumijevano kao izrazito
napredno. Stoga, ponovimo tezu s početka teksta: oslanjanje na
Cézanneova iskustva, ekspresionističke tendencije, kubističke
derivacije, pa i avangardni elementi programa Udruženja
umjetnika Zemlja, imali su za hrvatsku umjetnost značenje
potpunog zaživljavanja umjerenih modernističkih paradigmi.
112
46 O težnji za uspostavljenjem
nacionalnog likovnog izraza
vidi poglavlje u ovoj knjizi:
Problemi samo-prikazivanja.
Umjetnost i nacionalni
identitet u međuratnom
razdoblju.
47 Želimir Koščević, “Zagreb”,
u: Central European Avantgardes
(2002.): 259.v