Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

izraza. U manifestnom tekstu objavljenom uz prvu izložbu
u zagrebačkom Salonu Ulrich ističe se ponajprije nužnost
povezivanja umjetnosti i suvremenog života. 20 Želja je, dakle,
bila približiti se širokim društvenim slojevima i na taj način
suprotstaviti se slikarstvu namijenjenom isključivo građanstvu.
Prema riječima slikara Krste Hegedušića, glavnog ideologa i
autora teorijskih postavki “zemljaškog” programa, treba se
ponajprije boriti “protiv larpurlartizma i švercovanja pariških
likovnih kurseva”, doći do “koncepcije koja bi odgovarala
vremenu u kojem živimo i njegovim potrebama” i, naposljetku,
ostvariti likovni izraz “koji uz simplifikaciju sredstava i forme
ne odbacuje siže”. 21 Ovaj će posljednji naputak Ljubo Babić
posebno zamjeriti Hegedušiću, ističući da su slikari Zemlje
“podcrtavali sadržaj, a manje oblik”, i da su do “našeg sadržaja”
pokušali doći na “način primitivista”. 22 Upravo će ustrajanje na
usvajanju pojedinih načela likovnog primitivizma, ponajprije
putem interesa za pučku umjetnost, kao i utjecajem djela Pietera
Brueghela i Georgea Grosza, predstavljati osnovno formalno
obilježje slikarstva Udruženja umjetnika Zemlja.
Članovi Zemlje23 bili su jake osobnosti, s različitim
umjetničkim putovima i izraženim vlastitim umjetničkim
afinitetima, školovani u Zagrebu, Parizu, Pragu, ili, u slučaju
slikara Đure Tiljka, Moskvi. Takva umjetnička grupacija stoga
nije mogla biti homogena, pa “nije teško ustanoviti da su oni bili
mnogo jedinstveniji u oblikovanju svoga društvenog ideala nego
u definiranju svoga likovnog jezika”. 24 Općenito, čitavo njezino
postojanje obilježeno je unutarnjim sukobima, istupanjima
iz članstva i primanjima novih članova. Tako će, primjerice,
slikar Leo Junek, s kojim je Krsto Hegedušić u Parizu razrađivao
ideju u osnivanju Zemlje, već nakon prve izložbe odustati od
suradnje. U njegovu opusu, pa i u onom dijelu koji je hrvatska
251
20 O avangardnim obilježjima
programa Zemlje vidi
poglavlje u ovoj knjizi:
Refleksi povijesnih avangardi.
21 Krsto Hegedušić, “Likovni
život Zagreba”, Književnik 1,
1931: 40-41. Citirano prema:
Ivanka Reberski, “Zemlja
u riječi i vremenu”, Život
umjetnosti 11/12, 1970: 38.
22 Babić (1943): 233.
23 Članovi Zemlje tijekom
šest godina njezina
postojanja bili su slikari i
grafičari Marijan Detoni,
Ivan Generalić, Vinko
Grdan, Krsto Hegedušić,
Željko Hegedušić, Leo
Junek, Edo Kovačević,
Branka Kristijanović-
Hegedušić, Omer Mujadžić,
Oton Postružnik, Kamilo
Ružička, Vilim Svečnjak,
Ivan Tabaković, Đuro
Tiljak, Ernest Tomašević,
Kamilo Tompa i Fedor Vaić.
U članstvu su bili i kipari
Antun Augustinčić, Frano
Kršinić i Vanja Radauš te
arhitekti Lavoslav Horvat,
Drago Ibler, Mladen
Kauzlarić i Stjepan Planić.
Još nekoliko slikara, kipara
i arhitekata gostovalo je na
izložbama Zemlje.
24 Igor Zidić, “Slikarstvo,
grafika, crtež”, u: Kritička
retrospektiva Zemlja,
katalog izložbe, Zagreb:
Umjetnički paviljon, 1971:
16.
Petar Prelog — PROBLEMI SAMOPRIKAZIVANJA.
UMJETNOST I NACIONALNI IDENTITET U MEĐURATNOM RAZDOBLJU