Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

1932. I 1940., uočivši i neosporne kvalitete naših autora, što
je imalo za posljedicu formiranje zbirke suvremene hrvatske
fotografije. Tako je krajem 1939. na II. katu MUO-a otvoren
Odjel za fotografiju. Iako po opsegu i raspoloživu prostoru
skromna, u onovremenome tisku ta zbirka ambiciozno je
nazvana fotografskim muzejom. Prisjetimo li se okolnosti i
vremena nastanka ostalih fotografskih muzeja ili osnivanja fotozbirke
Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku 1940., koja se
smatra početkom muzealizacije fotografije, možemo s ponosom
ustvrditi kako je Hrvatska, ako ne prva, ali svakako među prvima
u svijetu prihvatila fotografiju kao autonomnu umjetničku
disciplinu.
Fotografija na Rijeci i Sušaku poseban je fenomen. Tijekom
30-ih godina ta dva grada nalaze se u dvije države – u Hrvatskoj
i Italiji – no na polju umjetnosti usko surađuju. Tako su u
razdoblju između dva rata fotografi tih dviju lokalnih sredina
pod jakim utjecajem avangardnih umjetničkih pokreta, posebice
futurizma. Manifest fotografije Filippa Tommasa Marinettija iz
1930. godine, objavljen pod naslovom La Fotografia25 značajno
je utjecao na njihov rad, što se moglo vidjeti i na zložbi održanoj
u Rijeci 1933. godine. Nova generacija fotografa, koji se na njoj
pojavila, raskida s oponašanjem slikarskoga medija i okreće
se eksperimentu. Tako Edo Gellner radi foto-montaže, Anton
Gnezda upotrebom dvostruke ekspozicije oblikuje neobične
prostorne vizije, a Francesco Drenig, zaokupljen motivima
dizalica, konopaca, brodova, mrtvih priroda, neobično je blizak
Neue Sachlichkeitu. Upamćen je i kao avangardni pjesnik te
jedini likovni kritičar-kroničar fotografskih zbivanja u Rijeci.
Najsmjeliji predstavnici mlađe generacije predratnog razdoblja
bili su, međutim, Anita Antoniazzo, Giovanni Balbi i Hinko
Emili. Oduševljeni futurizmom, stvarali su neobično kadrirane
212
25 Filippo Tommaso Marinetti,
La Fotografia Futurista i Il
Futurismo, 11. 1. 1931.