Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

Godine 1960. bio sam u Zagrebu. Prvi dodir
s umjetnicima i umjetničkim kritičarima bio
uzbudljiv zbog otvorenog duha jedne začudno
dobro informirane grupe.
(Almir Mavignier)
Kako je potraga za značenjem – koja se obično naziva
“interpretacijom” - praktično neograničen proces, umjetnička
praksa po svojoj prirodi zahtjeva njegovo neprestano
obnavljanje. Proces interpretacije, međutim, nije tek, kako kaže
Stephen Bahn, “pustolovina divlje subjektivnosti”, središte
“privatne istine”, nego “kretanje prema vani”, “ka društvenoj
dimenziji”, što je semiolog Jan Mukaržovsky efikasno iskazao
tvrdnjom da svako umjetničko djelo ima dvije komponente,
“djelo-stvar” (koje možemo dodirnuti, kupiti i restaurirati) i
“estetski objekt” koji je “položen u kolektivnoj svijesti” 1 . Prema
tome, proces interpretacije neminovno uključuje odmjeravanje
stupnja sudjelovanja estetskog objekta u višestrukim kodovima
koji usmjeravaju kolektivnu svijest određenog povijesnog
vremena. Estetsko iskustvo 60-ih godina prošlog stoljeća
proživljeno je u znaku odmjeravanja ovih konstanti. Dakako,
1 Jan Mukarovsky, “Art as
Semiological Fact”, u:
Norman Bryson (ed.),
Calligram: Essays in the New
Art History from France,
Cambridge: Cambridge
University Press, 1988: 1.
337 SONJA BRISKI UZELAC — ZAGREBAČKA SCENA U SREDIŠTU: ŠEZDESETE