Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

određenog broja autora pod formulom Nuova tendenza ricerca
continua, u duhu koje će biti koncipirana druga zagrebačka
izložba u kolovozu i rujnu iste godine, a trenutak razilaženja
primiče se poslije treće zagrebačke izložbe sredinom 1965., kada
sve širi krug pristaša iz “drugog vala” uvjetuju rastvaranje one
homogene jezgre koja je prije toga činila kvalitetnu i ideološku
okosnicu pokreta”. 12
Da zagrebačka scena u to vrijeme, pogotovo prve polovice
60-ih nije bila marginalna priča velike evropske scene, svjedoči
sažeta povijest imena i događaja okupljenih oko projekta
Nove tendencije. Njena nam kronika, manifestacije i kataloške
publikacije danas govore o izuzetnoj atmosferi, energiji i
elanu, o mjestu susreta, sučeljavanja i povezivanja usporednih
istraživanja mladih umjetnika iz raznih evropskih sredina. Kao
jedno od izvorišnih mjesta neo-avangardnog pokreta, posebno
mjesto zauzima prva izložba Novih tendencija, održana u
kolovozu 1961. u Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti, na
kojoj se iskristalizirala zajednička svijest o stremljenju ka novoj
dimenziji umjetničkog djelovanja, posve iznenađujuće čak i za
same sudionike koji su, puni zanosa i idealizma, davali izjave u
tekstovima kataloga poput FranVoisa Morelleta: “Nalazimo
se uoči revolucije u umjetnosti koja će biti jednako velika
kao i ona u znanostima”. Ili poput ove Putarove, kao jednog
od organizatora zagrebačke izložbe: “Hrabrost neviđena
poduhvata, gladna mladenačka radoznalost, duhovitost svježih
boraca, samosvijest upornih tragača, mudrost matematičara,
trezvenost tehničara, savjesnost radnika, nevinost dječjih igara i
neustrašivost pred rizikom nemogućeg zrače iz materijaliziranih
vizija Biasija, Christena, Coste, Macka, Mavigniera, Morelleta,
Talmana i drugih”. Drugi sudionici su brojni: Piero Manzoni,
Enrico Castellani, Piero Dorazio, talijanske grupe N i T, članovi
12 Denegri (2000): 209.
347 SONJA BRISKI UZELAC — ZAGREBAČKA SCENA U SREDIŠTU: ŠEZDESETE