Moderna umjetnost u Hrvatskoj - Institut za povijest umjetnosti

tako, kao tradicionalna sredina za školovanje umjetnika iz
Dalmacije, odredila i Vidovićevo slikarstvo, ali konzervativnost
venecijanske Akademije oko 1890. godine nije uspjela spriječiti
osobnu evoluciju koja je hrvatskoj umjetnosti na prijelazu
stoljeća dala osobitu slojevitost. Vidović se naime, a posebice
za boravka u Milanu, upoznao s nositeljima talijanskog
divizionizma i njihovom koncentracijom na interpretiranje
atmosferskih učinaka. Tako se bez izravnog francuskog utjecaja
razvio njegov kompleksan izraz temeljen na impresiji, na koji
se početkom dvadesetog stoljeća nadovezuju simbolistički
elementi srednjoeuropske provenijencije. Ipak, ti elementi neće
biti u vezi s izravnom, izrazito narativnom simbolikom Društva
Medulić, što njegovo slikarstvo, unutar skupine koju je osnivao,
čini svojevrsnim izuzetkom. Svojim mnogobrojnim vedutama i
krajolicima, kojima prevladava intiman lirski ugođaj, Emanuel
Vidović presudno je utjecao na splitsko slikarstvo (može se
zaključiti da je stvorio važnu “mikrotradiciju” 17 ), a na njegovo
se djelo, bez obzira na relativno ograničen utjecaj, mora gledati
kao na jedno od prvih poglavlja hrvatske moderne umjetnosti.
Slučaj Emanuela Vidovića svjedoči tako o mnogostrukosti
izvora i načina kojima su važni elementi koncepcijskih inovacija
pronalazili put i do hrvatske umjetnosti.
Sazrijevanje kipara Ivana Meštrovića, jedne od ključnih
osobnosti hrvatske umjetnosti 20. stoljeća i autora niza
javnih spomenika i graditeljskih projekata, također je, poput
Vidovićevog, zanimljiv primjer individualnog umjetničkog
razvitka kroz prihvaćanje nekih od relevantnih europskih
umjetničkih strujanja u pluralističkom razdoblju prijelaza
stoljeća. Iako nije bio zastupnik radikalnih modernističkih
polazišta, Meštrović je svoje protivljenje tradicionalizmu
pokazao već za školovanja na konzervativnoj bečkoj
24
17 Gamulin (1995): 172.
18 O Meštrovićevu školovanju
u Beču i sudjelovanju na
secesijskoj umjetničkoj sceni
vidi: Irena Kraševac, Ivan
Meštrović i secesija: Beč –
München – Prag: 1900 – 1910,
Zagreb: Institut za povijest
umjetnosti, Fondacija Ivana
Meštrovića, 2002.