Untitled - Ministarstvo zdravlja

Stanje i trendovi u zdravstvu Republike Hrvatske | 149
je socijalni koncept i opteretilo kućanstva. Iako su se neplaćene obveze zdravstvenih
ustanova smanjile, te ustanove dalje generiraju neplaćene dospjele obveze.
3.3.3 Rezultati dosadašnjih reformi
Pregledom dosadašnjih reformi može se zaključiti da i dalje postoje neučinkovitosti u
hrvatskom zdravstvenom sustavu. Nisu riješene neučinkovitosti u poslovanju zdravstvenih
ustanova koje i dalje bilježe neplaćene dospjele obveze te ih karakterizira nedostatak
odgovarajućih upravljačkih sposobnosti. Ostao je neriješen i problem korupcije, odnosno
neslužbenih plaćanja u zdravstvu. Uvođenjem dopunskog zdravstvenog osiguranja porasli
su prihodi, ali sustav dopunskog zdravstvenog osiguranja ostvaruje deficit. Također ostaje
otvoreno pitanje je li doista teret financiranja jednako dostupnih zdravstvenih usluga
ravnomjernije raspoređen ili stanovništvo s nižim dohotkom odustaje od potražnje za
zdravstvenim uslugama zbog porasta njihove cijene.
Zdravstveni sustav nije financiran održivo i u stalnom je deficitu. Hrvatska javna
potrošnja na zdravstvenu zaštitu kao udjel BDP-a je jedna od najvećih u regiji, tako da
relativno povoljni indikatori u odnosu na neke zemlje iz regije dolaze na teret visokih
troškova. Starenje stanovništva će vjerojatno pojačati pritisak na javne financije.
S obzirom na fiskalni deficit u Hrvatskoj potrebne su fiskalne prilagodbe budući da
je porezni teret u Hrvatskoj jedan od najvećih u regiji te s obzirom na skori ulazak u EU.
Bez reformi, izdaci za zdravstvenu zaštitu će značajno porasti. Postoji dosta prostora
za racionalizaciju javnih izdataka za zdravstvo bez žrtvovanja, no s potencijalnim poboljšavanjem
zdravstvenih rezultata.
Sažetak
Nakon proglašenja samostalnosti 1991. godine, Hrvatska je naslijedila
fragmentirani, decentralizirani sustav zdravstvene zaštite koji se suočio s profesionalnom
i financijskom krizom. Pet godina rata (od 1991. do 1995. godine)
napravilo je ogromnu štetu procijenjenu na 37.116.679.000 USD. Oko 20.000
osoba je ubijeno ili prijavljeno kao nestalo, a više od 30.000 ljudi je u ratu zadobilo
neku vrstu invaliditeta. Krajem 1991. godine oko 11,5% stanovnika živjelo je u
djelomično ili potpuno okupiranim područjima. Značajan je bio i priljev izbjeglica iz
Bosne i Hercegovine te se između 1992. i 1998. godine broj izbjeglica i osoba bez
doma kretao od 430.000 do 700.000. Uz navedeno, visoka stopa nezaposlenosti i
demografska tranzicija dodatno je opterećivala sektor zdravstvene zaštite. Neadekvatna
infrastruktura, zastarjela tehnologija, neučinkovito upravljanje, neiskorištenost
osoblja i resursa doprinijele su neravnotežama i neučinkovitostima u pružanju
zdravstvene zaštite kao i visokim troškovima sustava.
Slijedom navedenog bile su potrebne reforme zdravstvenog sustava koje traju
već niz godina, a s ciljem stvaranja učinkovitog, dostupnog, kvalitetnog i pravednog
sustava za sve građane. Reformom iz 1990. godine centraliziran je prethodno
decentralizirani sustav prikupljanja sredstava i odvojeni su prethodno unificirani