Untitled - Ministarstvo zdravlja

196 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
Sažetak
Održivost sustava financiranja zdravstva ugrožena je uslijed rasta izdataka,
oskudnih resursa te nepovoljnih demografskih i ekonomskih trendova. Krucijalni
čimbenici rasta troškova zdravstvene zaštite su: starenje stanovništva i porast broja
kroničnih oboljenja, izrazito visoka cijena tehnološkog napretka kojim se produljuje
život, ali ubrzava i rast troškova, velika potražnja od strane pacijenata prouzrokovana
većim znanjem o svim mogućnostima dijagnostike i liječenja, ali i manje
zdravim životnim stilovima te financijske strukture i zakonodavnih prioriteta koji
nisu usklađeni sa suvremenim zahtjevima. Analiza utjecaja ključnih kontekstualnih
čimbenika, posebno fiskalnih ograničenja, potrebna je kako bi se odredio razmjer
do kojeg je zemlja u mogućnosti postići ciljeve politike financiranja zdravstva te
identificirale potencijalne političke mogućnosti. Ulaganja u zdravstveni sektor
ovise ponajviše o stupnju razvoja ekonomije i njezinoj opskrbljenosti kapitalom.
Analiza politika financiranja zdravstvenih sustava u zemljama članicama EU-a
pokazala je sljedeće:
■ Ne postoji univerzalan odgovor na koji način financirati zdravstvene sustave.
■ Europski se zdravstveni sustavi mogu promatrati kao emanacije dvaju općih
modela socijalne zdravstvene zaštite: (1) Bismarckov model ili osiguravateljni
zdravstveni sustav i (2) Beveridgeov model ili nacionalni zdravstveni
sustav, primarno prema izboru izvora sredstava. Danas se zemlje EU27
dijele u tri grupe s obzirom na način financiranja sustava zdravstva. Najveću
grupu čine zemlje koje financiraju zdravstvene sustave kroz socijalne doprinose
(Austrija, Belgija, Češka Republika, Estonija, Francuska, Njemačka,
Mađarska, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka
i Slovenija). Drugu grupu čine zemlje koje financiraju zdravstvene sustave
većinom kroz oporezivanje (Danska, Finska, Irska, Italija, Malta, Portugal,
Španjolska, Švedska i Velika Britanija), a treću grupu zemlje koja se većinom
oslanjaju na plaćanja iz džepa građana (Bugarska, Cipar, Grčka i Latvija).
No, danas se sve više koriste pojmovi »Bev-marck« i »Bis-eridge« sustavi
te sama podjela na sustave postaje irelevantna jer se koriste kombinacije
različitih izvora sredstava za financiranje zdravstvenog sustava. Izbor optimalnog
modela nije jednoznačan.
■ Opća ili univerzalna zdravstvena zaštita jamči se ustavima mnogih zemalja
članica EU-a, kao i s nekoliko međunarodnih povelja i konvencija kojima je
i EU potpisnik.
■ Zemlje EU-a, kao i sve zemlje svijeta, suočavaju se s različitim izazovima
financiranja svojih zdravstvenih sustava. Kako bi se pronašla prikladna
rješenja, neophodan je redizajn politike financiranja zdravstvene zaštite u
skladu s nacionalnim uvjetima. Svaka zemlja ima različitu početnu poziciju i
kontekst pa će se i ispravni put prema poboljšanju učinkovitosti i održavanju
razine funkcioniranja sustava također razlikovati.
■ Na politiku financiranja zdravstvenih sustava utjecala je i aktualna ekonomska
i financijska kriza koja je nakon razdoblja rasta i stabilnosti pogodila
sve zemlje članice EU-a te one bilježe značajan porast deficita državnog