Untitled - Ministarstvo zdravlja

Implikacije pristupanja RH u EU na hrvatski zdravstveni sustav | 363
potrošači imaju pravo znati što kupuju i da to zadovoljava njihove potrebe. Pravila EU-a
o označavanju hrane postoje već više godina, ali se stalno obnavljaju i moderniziraju.
Najnovije promjene će osigurati da potrošači ubuduće mogu brže prepoznati sastojke
na koje su možda alergični i biti sigurni što znače pojmovi poput »niska količina masti«
ili »visoki postotak vlakana«.
Temeljna načela proaktivne, dinamične i sveobuhvatne politike sigurnosti hrane i
politike zaštite potrošača: integrirani i sveobuhvatan pristup - pratiti hranidbeni lanac
od farme do stola, odgovornost svih sudionika u politici sigurnosti hrane (proizvođači,
poljoprivrednici, prodavači), mogućnost ulaska u trag podrijetlu sastojaka hrane (tj. uspostavljanje
sljedivosti u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane), transparentnost
znanstvenih mišljenja i inspekcijskih izvještaja i analiza rizika uspostavljena su
Zakonom o hrani iz 2007. godine kojim su definirane jasne podjele odgovornosti i obveza
svih zainteresiranih strana u lancu od polja do stola. Uspostavljena je učinkovita koordinacija
svih nadležnih tijela. Hrvatskoj agenciji za hranu dodijeljena je jasna neovisna
uloga u procjeni rizika isključivo temeljenog na znanstvenim činjenicama i mogućnost
izravne komunikacije o istima. Nastavno na temeljni zakon od 2007. godine kontinuirano
se donose provedbeni propisi kojima se regulira biološka i kemijska sigurnost hrane.
Redovito se provode službene kontrole i monitoring na temelju analize rizika. Posljednjih
godina sve više se prate i kontroliraju informacije koje su potrošačima dostupne o hrani
i njezinom utjecaju na zdravlje u kontekstu zakona o hrani.
4.6.6.4 Zračenja
Od početka pregovora s Europskom unijom aktivnosti sanitarne inspekcije temeljene
su na dopuni i izmjeni postojeće zakonske regulative koja je regulirala područje zaštite
od zračenja, kako ionizirajućeg tako i neionizirajućeg zračenja te njihovo usklađivanje s
pravnom stečevinom Europske Unije.
Nadležna tijela za radiološku sigurnost su Ministarstvo zdravlja, Odjel za zračenja i
Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, a nadležne inspekcije za nadzor nad
zračenjima su sanitarna inspekcija i inspekcija Državnog zavod za radiološku i nuklearnu
sigurnost. Slijedom navedenoga, predstavnici sanitarne inspekcije sudjelovali su u
izradi zakonskih i podzakonskih propisa kojima je uređeno ionizirajuće i neionizirajuće
zračenje te radiološka i nuklearna sigurnost. Od početka pregovora sanitarna inspekcija
je uključena u kontinuiranu izborazbu u ovim područjima.
Donesen je Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg
zračenja kojim se uređuje područje zaštite od zračenja te su tijekom 2007. i 2008. doneseni
svi provedbeni pravilnici predviđeni navedenim zakonom. Također, na području neionizirajućeg
zračenja doneseni su, sukladno propisima EU-a, provedbeni pravilnici kojima
su, osim usklađivanja s pravnom stečevinom, uvedena i određena ograničenja koja su,
najmanje duplo, stroža nego što je to predviđeno u pravnoj stečevini EU-a.
Takovo što, a poradi zaštite zdravlja ljudi, provedeno je u Pravilniku o zaštiti od elektromagnetskih
polja kojim su standardi, kojima moraju udovoljavati pružatelji mobilne
telefonije, stroži od europskih standarda.
Razlog za strožu primjenu navedenih uređaja leži u činjenici da u RH postoje 3 pružatelja
mobilnih usluga koji, radi pružanja usluga mobilne telefonije, zajedno imaju više od