Untitled - Ministarstvo zdravlja

Stanje i trendovi u zdravstvu Republike Hrvatske | 291
i slično. Nesumnjivo jest da korupcija šteti zdravlju, a osobito je velik teret onim najsiromašnijima
koji nemaju mogućnosti udovoljiti zahtjevima postavljenima zbog postojanja korupcije.
Zdravstveni sustav podložan je korupciji jer ima osobitu strukturu u kojoj se isprepliću
sljedeći ključni elementi: neizvjesnost; asimetrija informiranosti; brojnost i raspršenost sudionika.
Tu su još dva važna činitelja; prvi je taj da društvo često poklanja povjerenje privatnim
sudionicima koji igraju važne javne uloge. Primjerice, kad privatne farmaceutske tvrtke,
privatne zdravstvene ustanove ili privatni osiguravatelji postupaju nečasno da bi se obogatili,
oni formalno ne zloupotrebljavaju javnu službu radi osobnog dobitka. Ipak, oni zloupotrebljavaju
povjerenje javnosti budući da se od osoba i organizacija koje sudjeluju u davanju
zdravstvenih usluga očekuju visoki standardi zaštite interesa korisnika. Uopće, u većini zemalja
medicinskoj je profesiji dana velika sloboda samoregulacije, uz podrazumijevanje da za
uzvrat preuzima profesionalnu odgovornost za djelovanje u najboljim interesima pacijenata.
Korupcija liječnika nije endemska pojava ni problem nekolicine zdravstvenih djelatnika
– pojedinaca izoliranih od djelovanja ukupnog zdravstvenog sustava. Također, korupcijom
u zdravstvu ne ostvaruje se samo neposredna financijska dobit, već i udio na tržištu,
uklanjanje konkurencije, društveni prestiž, a što je osobito važno: politički utjecaj i moć.
Svijest o potrebi borbe protiv korupcije u zdravstvu nije niska samo u nas, već i drugim
zemljama. Tako je Služba za borbu protiv prevare i korupcije (Counter Fraud Service) u
sklopu britanske Nacionalne zdravstvene službe osnovana tek 1998. godine. Borba protiv
korupcije u zdravstvu itekako je isplativa: američkoj se vladi za svaki dolar uložen u borbu
vrati čak osam dolara.
Transparency International procjenjuje da korupcijom prouzročeni godišnji gubitak u
zdravstvenim sustavima razvijenih zemalja iznosi oko 10 posto.
Iako skandali oko korupcije bolničkih liječnika pobuđuju najveće medijsko i javno zanimanje,
bolnice su općenito mjesta koja zbog svoje veličine, složenosti i količine novca koji se
tu obrće, pružaju mnoštvo mogućnosti za koruptivno ponašanje. Najveće količine novca ne
nestaju u liječničkim džepovima, već u postupcima nabave opreme, građevinskim radovima i
prenapuhanim računima za bolničko liječenje. U konačnici, gubitnici su u tome, kao i uvijek,
bolesnici: bilo zato što plaćaju mito da bi dobili ono što im pripada besplatno, bilo zato što
odluke o liječenju nisu temeljene na potrebama bolesnika već na financijskim motivima.
Korupcija hara bolnicama u razvijenim kao i u nerazvijenim zemljama. Tako financijske
prevare i zloupotrebe u bolnicama samo u SAD-u godišnje odnesu najveći dio svote
procijenjene između 12 i 23 milijarde dolara.
Zaključno, glavne posljedice korupcije po zdravstveni sustav su brojne i duboke:
■ smanjivanje sredstava u sustavu
■ pad kvalitete skrbi
■ pad dostupnosti medicinskih usluga i dobara
■ stvaranje nejednakosti
■ porast troškova
■ pad morala u sustavu i njegovoj okolici
■ negativan utjecaj na makroekonomiju
■ kočenje razvoja pravih privatnih ustanova.
Neovisno u kojem se obliku korupcija javlja, nužno je osigurati kvalitetno upravljanje,
jasan zakonski okvir te praćenje i nadzor djelovanja svih aktera unutar sustava.