Untitled - Ministarstvo zdravlja

Stanje i trendovi u zdravstvu Republike Hrvatske | 293
Transparency International daje opću definiciju korupcije kao zloupotrebu
javnih ovlasti radi osobnog dobitka. Korupciju u zdravstvu definira pak kao zloupotrebu
povjerenja kojeg daje položaj. Po definiciji, mito i korupcija postoje samo
unutar sustava i to u onim dijelovima sustava gdje on ne izvršava svoje dužnosti.
Drugim riječima: loš sustav omogućuje slobodan prostor za mito i korupciju. Analiza
Transparency Internationala pokazuje da je zdravstvo veoma podložno korupciji,
i to u čitavom svijetu; korupcije ima i u privatnim kao i državnim zdravstvenim
sustavima, u siromašnima kao i u bogatima.
Zdravstveni sustav podložan je korupciji jer ima osobitu strukturu u kojoj se
isprepliću sljedeći ključni elementi: neizvjesnost; asimetrija informiranosti; brojnost
i raspršenost sudionika. Tu su još dva važna činitelja; prvi je taj da društvo
često poklanja povjerenje privatnim sudionicima koji igraju važne javne uloge.
Primjerice, kad privatni osiguravatelji postupaju nečasno da bi se obogatili, oni
formalno ne zloupotrebljavaju javnu službu radi osobnog dobitka. Ipak, oni zloupotrebljavaju
povjerenje javnosti, budući se od osoba i organizacija koje sudjeluju
u davanju zdravstvenih usluga očekuju visoki standardi zaštite interesa korisnika.
Uopće, u većini zemalja medicinskoj je profesiji dana velika sloboda samoregulacije,
uz podrazumijevanje da za uzvrat preuzima profesionalnu odgovornost za
djelovanje u najboljim interesima pacijenata.
Drugi važni činitelj koji zdravstvo čini osobito podložnim korupciji jest to što
se u njemu vrte vrlo velike količine novca.
Svijest o potrebi borbe protiv korupcije u zdravstvu nije niska samo u nas, već i
drugim zemljama. Tako je Služba za borbu protiv prevare i korupcije (Counter Fraud
Service) u sklopu britanske Nacionalne zdravstvene službe osnovana tek 1998.
godine. Borba protiv korupcije u zdravstvu itekako je isplativa: američkoj se vladi
za svaki dolar uložen u borbu vrati čak osam dolara.
Iako skandali oko korupcije bolničkih liječnika pobuđuju najveće medijsko i
javno zanimanje, najveće količine novca ne nestaju u liječničkim džepovima, već
u postupcima nabave opreme te građevinskim radovima. U konačnici, gubitnici u
tome su, kao i uvijek, bolesnici: bilo zato što plaćaju mito da bi dobili ono što im
pripada besplatno, bilo zato što odluke o liječenju nisu temeljene na potrebama
bolesnika, već na financijskim motivima.