Untitled - Ministarstvo zdravlja

392 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
ne-medicinskih djelatnosti (npr. računovodstvo, čišćenje), organizaciju dežurstava i
zamjena, planiranje i provođenje dodatnih preventivnih i kurativnih programa (cijepljenje,
kućno liječenje i dr.) te mogućnosti stručnih konzultacija i diferenciranja kliničke
ekspertize među partnerima u grupnoj praksi. Troškovi nadzora koji provodi osiguravateljska
kuća manji su za grupne prakse nego za individualne ordinacije.
Kućno liječenje u pravilu je dio grupne prakse, a patronažna djelatnost njezin najvažniji
partner. Grupna praksa mora biti dobrovoljna odluka zdravstvenih djelatnika utemeljena
na zadovoljavanju profesionalnih i financijskih interesa partnera. Timovi unutar
grupne prakse međusobnim ugovorom trebaju regulirati prava i obveze za stručni i
financijski položaj partnera u grupnoj praksi, osobito u odnosu na raspodjelu financijskih
sredstava.
Liječnicima u izoliranim zemljopisnim područjima mora se omogućiti primjena
telemedicine i stvaranja »virtualnih grupnih praksi«, uz potporu informacijsko-komunikacijskih
tehnologija. Također, takvim liječnicima treba se omogućiti da uz uvjet
adekvatne stručne osposobljenosti provode dodatne dijagnostičke i terapijske postupke
(npr. fizikalna terapija, dijagnostički ultrazvuk, određeni dermatološki i kirurški zahvati,
dio laboratorijske dijagnostike, PAPA-test), a da kontrolne preglede psihijatra, neurologa,
okuliste, kardiologa i drugih specijalizacija ugovaraju u svojim ambulantama za svoje
pacijente.
Za povezivanje primarne zdravstvene zaštite u izoliranim zemljopisnim područjima
sa sekundarnom i tercijarnom zdravstvenom zaštitom, kao i za pružanje hitne medicine
pomoći u tim područjima (otoci, planinska područja, autoceste) potrebno je nabaviti
primjereno opremljena vozila (helikoptere, brze brodove) za hitni medicinski zračni i
pomorski prijevoz pacijenata.
Općenito, suvremene zdravstvene potrebe i medicinske tehnologije zahtijevaju jačanje
interdisciplinarne suradnje u zdravstvu i pristup rada u zajednici. Zdravstvena njega
i rehabilitacija, zaštita mentalnog zdravlja i palijativna skrb neka su područja u kojima je
multidisciplinarni pristup u zajednici poželjniji od skrbi u institucijama pa ga stoga treba
i poticati. Suradnja liječnika i ljekarnika te zajednički rad zdravstvenih i nezdravstvenih
struka u praćenju i ocjeni pokazatelja okoliša i njegova utjecaja na zdravlje daljnji su
primjeri poželjnog multidisciplinarnog pristupa u zaštiti zdravlja stanovništva.
Kako bi se osigurao kontinuitet i sveobuhvatnost zdravstvene zaštite na primarnoj
razini, potrebno je zakonski preciznije definirati koncesije za obavljanje javne zdravstvene
službe.
Djelotvornost mreže županijskih zavoda za javno zdravstvo može se povećati osnivanjem
zajednica zavoda uz funkcionalno ili institucijsko ujedinjavanje, uz koncentriranje
pojedinih djelatnosti ili aktivnosti na jednom ili manjem broju ustanova unutar zajednice
zavoda, gdje god je to prikladno. Djelatnosti zdravstvene ekologije, mikrobiologije,
školske medicine te zaštite mentalnog zdravlja i izvanbolničkog liječenja ovisnosti trebaju
ostati u djelokrugu županijskih zavoda za javno zdravstvo, uz jačanje suradnje i povezivanje
s drugim dionicima u sustavu zdravstva i društvu u cjelini. Na razini zavoda za javno
zdravstvo potrebno je objediniti javnu nabavu te ujednačiti cijene usluga.