Untitled - Ministarstvo zdravlja

50 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
doprinijeti i smanjivanju troškova zdravstvenog sustava. Cilj javnozdravstvenog sustava
svakako bi trebao biti smanjivanje razlike između očekivanog trajanja života i očekivanog
trajanja zdravog života. Ove dvije mjere trebale bi biti dio kontinuiranog praćenja mortaliteta
i morbiditeta u Hrvatskoj. U posljednjem desetljeću u Hrvatskoj nije bilo moguće
pratiti je li se očekivano trajanje zdravog života povećavalo ili smanjivalo jer se usporediva
statistika o očekivanom trajanju zdravog života tek odnedavno počela računati.
Ova analiza izrađena je na temelju preliminarnih podataka za 2010. godinu, iz Ankete
o dohotku i uvjetima života (Survey of health and living conditions – EU-SILC) koji se
provodi u svim zemljama EU, i među ostalim, longitudinalnog je karaktera. Očekivano
trajanje zdravog života pri rođenju u Hrvatskoj je ispod prosjeka zemalja EU-27, i iznosilo
je 57,4 za muškarce (61,7 u EU27) i 60,6 godina za žene (62,6 u EU27). Za usporedbu,
žene u Malti mogu očekivati 11 godina više »zdravog« života od Hrvatica, a Šveđani čak
14 godina više od muškaraca u Hrvatskoj. Istovremeno, na dnu je Slovačka koja bilježi
pet (muškarci) odnosno osam (žene) godina manje zdravog života nego Hrvatska.
Od ukupnog očekivanog trajanja života pri rođenju, očekuje se da će muškarac u
Hrvatskoj u dobrom zdravlju provesti 78,1%, a žena 75,8% svog očekivanog života pri
rođenju. To je nešto bolji rezultat od prosjeka EU-27 za žene (75%) i nešto lošiji u odnosu
na prosjek za muškarce u EU-27 (79,9%). Ovakav rezultat jednim dijelom možemo
pripisati činjenici što je očekivano trajanje života pri rođenju u Hrvatskoj niže od većine,
posebice, najrazvijenijih zemalja EU-a pa eventualna ekspanzija morbiditeta u najstarijim
dobnim skupinama ne dolazi do izražaja.
Drugi pokazatelj, očekivano trajanje zdravog života pri dobi od 65 godina pokazuje da
je ono u Hrvatskoj relativno kratko, svega 6,4 godina za oba spola, za razliku od prosjeka
EU27 koji iznosi 8,7 godina za muškarce i 8,8 godina za žene.
Udio osoba s kroničnim bolestima ili dugotrajnim problemima sa zdravljem jedan je
od važnijih pokazatelja morbiditeta i često je korištena mjera općeg zdravlja populacije.
Posebno je korisna kod evaluacije zdravstvenih problema stanovništva, procjene troškova
liječenja bolesti i zdravstvenih potreba različitih skupina stanovništva. Premda se
njezin izračun temelji na subjektivnim mikropodacima iz anketnih istraživanja, smatra
se prilično dobrom mjerom kroničnog morbiditeta. Dapače, koristi se i kao proxy za
morbiditet u izračunu očekivanog trajanja zdravog života pri određenoj dobi.
Kronični zdravstveni problemi, koji su po svojoj prirodi dugotrajni i zahtijevaju
dugotrajno liječenje, jedan su od temeljnih generatora troškova javnog zdravstvenog
sustava. Prema podacima ankete EU-SILC iz 2010. udio osoba s kroničnim bolestima ili
dugotrajnim zdravstvenim problemima u Hrvatskoj je relativno visok: 38% u ukupnoj
populaciji. S tom brojkom Hrvatska se nalazi na visokom trećem mjestu među zemljama
EU-27 (prosjek: 31,4%) i jedino su Finska i Estonija, u promatranoj godini, imale viši
udio kronično bolesnih u ukupnoj populaciji. Udio osoba s kroničnim bolestima i dugotrajnim
problemima sa zdravljem izravno je povezan s udjelom starijih osoba u ukupnoj
populaciji. Budući da su kronične bolesti znatno učestalije kod starijeg dijela populacije,
a poznato je da Hrvatska ima vrlo visok udio starijih (oni koji imaju 65 i više godina),
ta brojka nije iznenađujuća.
Ako bismo radili detaljniju analizu prema dobi i pokušali otkriti u kojim dobnim
skupinama možemo tražiti uzroke tako visokom udjelu osoba s kroničnim bolestima