Untitled - Ministarstvo zdravlja

SWOT analiza i strateški problemi | 379
3. Nedovoljna učinkovitost i djelotvornost zdravstvenog sustava
U hrvatskom zdravstvu postoji veliki prostor za poboljšanje učinkovitosti (stupnja ostvarivanja
rezultata s obzirom na postavljeni cilj) i djelotvornosti (stupnja ostvarivanja
rezultata u odnosu na uložene resurse), a takvo poboljšanje postaje nužnost ako se uzme
u obzir nepovoljna ekonomska situacija i fiskalni deficit Republike Hrvatske.
Visoki i rastući izdaci za zdravstvo reflektiraju nedjelotvornosti i na strani ponude
i na strani potražnje. Nedjelotvornost na strani ponude rezultat je sustava plaćanja na
temelju kapaciteta i plaćanja temeljenih na inputima zbog kojih bolnice imaju poticaj
da drže krevete punima i produžuju ostanak pacijenata. Značajan udjel zaštite koja bi se
trebala pružati na primarnoj razini prosljeđuje se na sekundarnu razinu jer su liječnici
u primarnoj zdravstvenoj zaštiti plaćeni godišnjim naknadama po broju pacijenata te
je malo konkurencije među pružateljima usluga zdravstvene zaštite. Nedjelotvornost
na strani potražnje rezultat je značajnog udjela stanovništva starijeg od 65+ godina
koji zahtijeva veću zdravstvenu zaštitu od mlađih te postojećeg zdravstvenog sustava s
niskim razinama dodatnih plaćanja u kombinaciji sa širokim iznimkama od doprinosa
koji potiču potražnju za zdravstvenim uslugama.
Općenito postoji problem nedovoljne transparentnosti financiranja zdravstva. Nadalje,
upravljanje zdravstvenim ustanovama je često neprikladno i nedovoljno stručno što
je dijelom posljedica podijeljene posvećenosti kliničkom radu i upravljanju, a dijelom
nepostojanja interdisciplinarne ekspertize te ljudskih i informatičkih kapaciteta za planiranje
i analizu. Izdaci za lijekove su neproporcionalno visoki i često neopravdani, među
ostalim jer ne postoji funkcionalni proces procjene zdravstvenih tehnologija ni dovoljan
broj kvalitetnih kliničkih smjernica. Rokovi za plaćanje su predugi.
Bolnički sustav nije dovoljno prilagođen ni potrebama stanovništva s obzirom na
promjene u demografskim i epidemiološkim trendovima, ni suvremenim medicinskim
tehnologijama.
Fizička infrastruktura bolnica je velika, slabo održavana i energetski nedovoljno
djelotvorna. Sofisticirana dijagnostička i terapijska oprema u bolnicama se uglavnom
koristi samo u jednoj smjeni. Skupi bolnički kapaciteti za akutno liječenje često se koriste
za kronično i dugotrajno liječenje. Uloga ljekarničke djelatnosti u očuvanju zdravlja i
kvalitete života, prevenciji bolesti ili provedbi terapije te u racionalizaciji potrošnje lijekova
nije dovoljno prepoznata ni iskorištena. Služba hitne medicinske pomoći često se
koristi za prijevoz pacijenata. Napori u prevenciji bolesti su nedostatni, iako bi učinkovita
prevencija mogla pridonijeti zadržavanju troškova i povećanju djelotvornosti zdravstva.
Praćenje rada (uključujući i poštovanje radnog vremena) je osnova djelotvornog
sustava zdravstva, no trenutno postojeći sustav nadzora nije dovoljan kako bi uočio i
spriječio neučinkovitosti i nedjelotvornosti u sustavu zdravstva što je dijelom posljedica
neadekvatnog sustava prikupljanja informacija.
Iako postoji objektivni manjak liječnika i medicinskih sestara u zdravstvenom
sustavu, korištenje postojećih i mobiliziranje novih ljudskih resursa moglo bi se poboljšati.
Trenutno se ne koristi mogućnost prenošenja dijela zadataka i ovlasti (engl. task
shifting) s liječnika na medicinske sestre s postignutom višom razinom obrazovanja.
Mobilnost djelatnika u zdravstvenom sustavu je vrlo slaba, a volonterstvo je gotovo posve
neregulirano i nerazvijeno.