Untitled - Ministarstvo zdravlja

158 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
aktivnosti od općih interesa koje su odvojene od aktivnosti vezanih uz ostanke u bolnici
(medicinska usavršavanja, istraživanja i slično). Zaključno, bolnice su uvijek prve pod
utjecajem zdravstvenih reformi. Analizirajući članice EU-a, razlike su evidentne kao i
kod ostalih zdravstvenih pitanja.
3.4.5 Utjecaj aktualne financijske krize na politiku financiranja
zdravstvenih sustava EU-a
Na politiku financiranja zdravstvenih sustava utjecala je i aktualna ekonomska i financijska
kriza koja je nakon razdoblja rasta i stabilnosti pogodila sve zemlje članice EU-a te
one bilježe značajan porast deficita državnog proračuna i javnog duga. Proračuni javnih
institucija pod velikim su pritiskom i na strani prihoda i na strani rashoda. Rastuće stope
nezaposlenosti smanjile su javne prihode, posebno u onim zemljama gdje se temelje
većinom ili isključivo na doprinosima zaposlenih i poslodavaca. Europske vlade poduzele
su brojne mjere kako bi održale svoje ekonomije. Neke su pokušale povećati kupovnu
moć kućanstava i u isto vrijeme davati financijske potpore poduzećima i investicijama.
Druge su odlučile snažno poduprijeti financijski sektor, dok su se neke opet odlučile za
međunarodnu pomoć kako bi se oporavile od posljedica krize.
Smanjenje plaća te porast nezaposlenosti smanjili su resurse iz poreza i doprinosa
socijalnom osiguranju što je imalo ozbiljan utjecaj na kapacitet i održivost zdravstvenih
sustava zemalja članica EU-a. U svrhu zaštite od krize, neke su zemlje implementirale
reforme zdravstvenih sustava, a neke poduzele izravne financijske mjere. Starije zemlje
članice EU-a u cilju suočavanja s izazovima financijske održivosti zdravstvenog sustava
odučile su se za proširenje prihodovne baze. Primjerice, Francuska i Njemačka su započele
prikupljanje sredstava putem poreznih alokacija, smanjujući time ovisnost o sredstvima
izdvajanja iz dohotka zaposlenih. Za razliku od toga, mnoge zemlje Srednje i Istočne
Europe su tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća učinile odmak od prikupljanja
sredstava oporezivanjem prema prikupljanju sredstava putem izdvajanja od dohotka
zaposlenih. Ovakav način financiranja pokazao se neodrživim uslijed povećanja nezaposlenosti
i sive ekonomije. Teško je reći jesu li reforme zdravstvenih sustava započete
isključivo zbog utjecaja krize ili ih je kriza samo ubrzala.
Neke zemlje EU-a su uslijed krize smanjile potrošnju na zdravstvenu skrb i uvele
granice porasta proračuna za zdravstvenu skrb. Druge su smanjile operativne troškove
zdravstvenih usluga, smanjile cijene koje se plaćaju dobavljačima usluga pokrivene
zdravstvenim osiguranjem ili smanjile troškove na farmaceutske proizvode i slično.
Od sveobuhvatnih mjera, zemlje članice EU-a primjenjivale su sljedeće: poticanje rasta
aktivnosti i produktivnosti, poticanje izvrsnosti, uvođenje ili poboljšavanje objedinjene
nabave, racionaliziranje ponude zdravstvene skrbi, poboljšavanje koordinacije između
različitih razina skrbi i slično.
Glavne posljedice ograničenja resursa u zdravstvenom sustavu na zdravstvene
profesionalce su vidljive u politikama zapošljavanja i reformama umirovljenja koje su
provedene u većini zemalja članica EU-a. U više slučajeva, vlade su poticale politike s
ciljem otpuštanja ili nezamjenjivanja umirovljenog osoblja ili implementirale različita
ograničenja o novim zapošljavanjima. Daljnji paket mjera sastojao se od smanjivanja