Untitled - Ministarstvo zdravlja

Stanje i trendovi u zdravstvu Republike Hrvatske | 283
Raspoloživost specijalizacija određena je prema Nacionalnom planu za specijalizacije
i subspecijalizacije koji svake godine donosi MZ prema procijenjenim potrebama
zdravstvenih ustanova. Zbog potrebe za povećanjem broja i popunjavanjem
visoko obrazovanog zdravstvenog osoblja u pojedinim djelatnostima nakon 2004.
godine resorno ministarstvo odobrilo je veći broj specijalizacija i užih specijalizacija,
između ostalog i za sustav primarne zdravstvene zaštite.
3.7 Prava pacijenata u Republici Hrvatskoj
3.7.1 Zakonski okvir
Dostojanstvo i jednaka prava svih ljudi osnova su postojanja i djelovanja društva. Zaštita
prava onih najranjivijih u društvu koji nemaju mogućnosti da se sami zaštite zadatak je
i izazov s društvenog, političkog i zakonskog aspekta.
Deklaracija o ljudskim pravima izdana od strane Ujedinjenih naroda smatra se
jednim od temeljnih dokumenata za promicanje ljudskih prava i zaštitu ljudskog dostojanstva
u međunarodnom pravu, pružajući pravni i moralni temelj za stvaranje boljih
standarda zdravstvene njege. Deklaracija promiče međuljudsku brigu i kao takva predstavlja
okvir za rješavanje ključnih društvenih, pravnih i etičkih pitanja.
Prava pacijenata mogu biti organizirana na različite načine. Mogu biti u obliku
zakonskih prava, kvazi-zakonskih prava te zakonski neobvezujućih prava. Zakonska
prava pacijenata predstavljaju zakonom definirana prava koja se moraju poštovati bez
obzira na podrijetlo i resurse pružatelja usluga. U ovome slučaju pacijenti imaju pravo
žalbe nadležnom sudu ili srodnom autoritetu u slučaju povrede njihovih prava. Nadalje,
prava pacijenata mogu biti kvazi-zakonska i tada predstavljaju obveze liječnika i ostalih
zdravstvenih djelatnika postavljena od strane administrativnih tijela u obliku kodeksa ili
slično, a vezane uz pružanje zdravstvene zaštite i uobličene kao prava pacijenata. Prava
pacijenta mogu biti uobličena i u dokumentima koji nisu zakonski obvezujući te se u tim
slučajevima uglavnom temelje na moralnim vrijednostima pružatelja.
Početkom 1990-ih godina Hrvatska je započela svoj put prema demokraciji i uspostavi
učinkovitog sustava zaštite ljudskih prava. Zaštita prava pacijenata svrstava se u
širu kategoriju zaštite ljudskih prava, odnosno zaštitu prava one skupine građana koji su
najranjiviji i ne mogu se sami zaštititi.
Nakon osamostaljenja u Hrvatskoj je 1993. godine donesen Zakon o zdravstvenoj
zaštiti kojim su pacijentima zajamčena određena prava uključujući: pravo na točne informacije,
pravo na odabir između različitih medicinskih postupaka, pravo na odbijanje
pregleda i liječenja, pravo na promjenu liječnika primarne zdravstvene zaštite, pravo na
odbijanje promatranja, pravo na odbijanje sudjelovanja u istraživanjima, pravo na tajnost
podataka o zdravstvenom stanju i druga prava. U skladu s ovim zakonom pacijenti su
imali pravo tražiti zaštitu svojih prava ukoliko su smatrali da su ima ona uskraćena.