Untitled - Ministarstvo zdravlja

340 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
hotelijerstva, medicine, zdravlja i kulture, komuniciranja, organizacije i menadžmenta.
Pokretanjem poslijediplomskog interdisciplinarnog specijalističkog studija kojeg zajednički
vode Medicinski i filozofski fakultet u Rijeci te Fakultet za menadžment u turizmu
i ugostiteljstvo u Opatiji, sve članice Sveučilišta u Rijeci, tržištu se nastoje ponuditi ona
znanja koja su u dosadašnjem obrazovanju nedostajala, a neophodna su za unapređivanje
zdravstvenog turizma u Hrvatskoj.
3.12.4.2 Propisi i zakoni u području turizma, zdravstva i ugostiteljstva
Osim nedostatnog obrazovanja, nepovoljna okolnost za unapređenje zdravstvenog
turizma pravno su neregulirani propisi iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o
pružanju usluga u turizmu.
Neusklađenost već navedenih Zakona pojavljuje se i u Zakonu o ugostiteljskoj
djelatnosti, koji u čl. 3 navodi da se samo lječilišta mogu baviti pružanjem ugostiteljske
usluge, a ne spominje specijalne bolnice. Nasuprot tome, Zakon o ustanovama kaže da
Ustanove mogu obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti upisane u
sudski registar ustanova ako se u manjem opsegu obavljaju uz upisanu djelatnost.
Nadalje, Ministarstvo turizma donijelo je Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i
posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, iz kojeg su izostavljeni
svi objekti koji pružaju usluge zdravstvenog turizma, npr. specijalne bolnice, lječilišta i
wellness centri.
3.12.4.3 Nedovoljna konkurentnost zdravstvenog turizma u Hrvatskoj
Imajući na umu Hrvatske resurse, a i dugogodišnju tradiciju, zdravstveni se turizam
neminovno nameće kao jedan od potencijalno ključnih proizvoda Hrvatske u budućnosti.
Stoga su ocjene njegove sadašnje konkurentske pozicije dragocjene informacije. Institut
za turizam i Hrvatska gospodarska komora u srpnju 2005. godine objavili su izvještaj
koji je za cilj imao odrediti poziciju i konkurentsku sposobnost Hrvatskog zdravstvenog
turizma u odnosu na neposredne konkurente srednjoeuropskog destinacijskog kruga:
Sloveniju, Austriju i Mađarsku.
Autori studije smatraju da su ključni čimbenici uspjeha na razini zdravstvenog turističkog
kompleksa: stručnost osoblja, kontinuirano inoviranje proizvoda, kontinuirano
osuvremenjivanje opreme, poznavanje potreba gostiju, ambijent, posebnost i ustaljena
kvaliteta. Kao čimbenici uspjeha na destinacijskoj razini izdvojeni su: odgovarajući
karakter i razvojna koncepcija destinacije, opremljenost destinacije te dokazana i poznata
ljekovita svojstva prirodnih činitelja u destinaciji. Ovo zadnje ne odnosi se na wellness, jer
se wellness centri mogu uspješno razviti i na destinacijama koje se ne odlikuju ljekovitim
prirodnim činiteljima.
Kao što je i gore spomenuto, obavljanje djelatnosti zdravstvenog turizma u Hrvatskoj
još uvijek nije pravno regulirano zakonskom regulativom. Autori ove studije smatraju
da ključna ograničenja daljnjeg razvoja zdravstvenog turizma u topličkim destinacijama
proizlaze iz institucionalnog statusa specijalnih bolnica koje uslijed postojeće pravne
regulative vlasničkog statusa i tradicionalnih uvjerenja, nisu dovoljno usmjerene na
valoriziranje mogućnosti koje pruža zdravstveni turizam.