Untitled - Ministarstvo zdravlja

Stanje i trendovi u zdravstvu Republike Hrvatske | 157
Čini se da uloga privatnog sektora u bolničkoj skrbi u većini zemalja EU-a raste
od 1980-ih godina. Ovaj se trend objašnjava izgradnjom novih privatnih zdravstvenih
ustanova, primjerice u Rumunjskoj i Bugarskoj, kao i promjenom statusa nekih bolnica.
Kolaboracija između javnog i privatnog sektora uznapredovala je posljednjih godina
uključivanjem privatnog sektora u financiranje, izgradnju i održavanje bolničke opreme i
zgrada u okviru javno-privatnog partnerstva. Prednost ovakvih financijskih sporazuma,
koje potiče i Europska komisija, je ta što omogućuju pokretanje velikih građevinskih
projekata. Velika Britanija je prva članica EU-a koja je javno-privatnom partnerstvu
prepustila bolničke investicije. Javno-privatna partnerstva su također dobro razvijena u
Španjolskoj i Portugalu. Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Nizozemska, Rumunjska i
Slovenija već koriste ovakva partnerstva ili su u fazi pripremanja zakonodavstva kako bi
ih omogućile. Ostale zemlje članice EU-a polako slijede njihove primjere.
U gotovo pola zemalja članica EU-a (Češka Republika, Danska, Grčka, Italija, Litva,
Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Španjolska i Velika Britanija) bolnička
skrb je u potpunosti besplatna. U preostalim zemljama, udjel bolničkih troškova koje
pacijenti plaćaju sami obično su u formi dnevne naknade koje su općenito niske. Javno
zdravstveno osiguranje većinom kompenzira bolnicama zdravstvene usluge koje ove
pružaju. Retrospektivne sustave plaćanja u bolničkom sektoru koji se temelje na ex post
troškovima (obično plaćanja ovisno o uslugama, po danu ili oboje) postupno se zamjenjuju
prospektivnim sustavima plaćanja koji se temelje na ex ante definiranim troškovima
i neovisno o stvarnim troškovima. Dva najuobičajenija oblika prospektivnih sustava
plaćanja su (1) proračun uspostavljen na temelju povijesnih (prethodnih) troškova i/ili
pregovorima između bolnica i njihovog nadzornog tijela čiji su osnovni nedostaci slabo
poticanje produktivnosti i rizik povećavanja lista čekanja i (2) patološki usmjerena plaćanja,
također poznata kao »plaćanje po slučaju« ili »plaćanje temeljeno na aktivnostima«.
Ovaj mehanizam temelji se na klasifikaciji boravaka pacijenata prema skupinama bolesti,
definiranih prema sličnoj dijagnostici i liječenju te financijskim resursima potrebnim
za njihovo upravljanje. Postoji nekoliko klasifikacija od kojih je najpoznatija Diagnosis
Related Groups iz SAD-a.
Švedska, Mađarska i Italija su među prvim europskim zemljama uvele ovaj tip
bolničkog financiranja između 1992. i 1995. godine. Otada im se pridružilo oko dvadeset
drugih članica EU-a uključujući Francusku, Estoniju, Njemačku i Nizozemsku 2004. i
2005. godine. Njegova je implementacija u uznapredovanoj fazi u trima ostalim zemljama
EU-a: Cipru, Češkoj Republici i Grčkoj.
Poboljšavanje kontrole troškova, jačanje transparentnosti i smanjivanje lista čekanja
predstavljaju glavne razloge za uvođenje patološki usmjerenih prospektivnih plaćanja u
bolnicama. Glavne ciljeve ovog načina plaćanja dijele gotovo sve zemlje članice EU-a,
ali njegova implementacija se značajno razlikuje od zemlje do zemlje. U većini zemalja
članica, patološki usmjereno plaćanje primjenjuje se samo na akutnu skrb. Ovo se može
proširiti na druge discipline, kao na psihijatriju u Italiji. U mnogim zemljama iza uvođenja
patološki usmjerenog plaćanja stoji država što može dovesti do centralizacije proračunskih
moći u zemljama s decentraliziranim zdravstvenim sustavima (posebno u Austriji
i Italiji). Dodatno, uz ovaj način financiranja, mehanizam za alokaciju bolničkih resursa
u većini zemalja EU-a i dalje uključuje opći proračun korišten uglavnom za financiranje