SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3S tako niskim mirovinama i sustavom <strong>socijalne</strong> skrbikoji ne osigurava zadovoljavajuću pomoć, čini seprirodnim pretpostaviti da se starije osobe koje imajuizvjesne radne sposobnosti bave nekim oblikom gospodarskeaktivnosti kako bi nadopunili svoj prihod. U2004. je bilo oko 53.000 ekonomski aktivnih osoba uovoj dobnoj skupini; stope aktivnosti i stope zaposlenostisu bile prilično niske 141 (8,3% za muškarce i 5%za žene). Vrlo malen udio (0,21%) bio je još aktivankao zaposlenici u privatnom i državnom sektoru, apribližno isti udio je bio samozaposlen. Daleko najvećiudio starijih osoba koje rade (76,2%) bavio se poljoprivrednimaktivnostima, dok su ostali ili pomagaličlanovima obitelji ili su povremeno radili za plaćanjeu gotovini ili u naturi. Većina starijih osoba koje su sebavile poljoprivredom bila je službeno u mirovini te suna taj način dopunjavali svoj prihod. Prosječna zaradaod ove aktivnosti se kretala oko 700 HRK mjesečno,ali uz znatna sezonska odstupanja. Parcele koje starijeosobe obrađuju su prilično male. Gotovo 40% starijihosoba obrađuje parcele do 1.000 m2, 23,3% posjedujeili koristi parcele od 1.001 do 5.000m 2 . Ukratko, ekonomskaaktivnost među starijim osobama u <strong>Hrvatskoj</strong>nije raširena i odvija se uglavnom u poljoprivrednomsektoru za vlastite potrebe.3.11.5. Pristup prijevozuU <strong>Hrvatskoj</strong> je za sve osobe starije od 65 godinajavni prijevoz besplatan u velikim gradovima kaošto je Zagreb. No, privatni prijevoz koji prevladava umanjim gradovima i seoskim područjima je priličnoskup pa putni troškovi predstavljaju prepreku za pristupzdravstvenim službama koje uglavnom nalaze uvećim gradovima. Za starije je osobe jeftinije živjeti uZagrebu kad se radi o pokretljivosti, no ostali troškovikoji su povezani s cijenom prosječne potrošačkekošarice su razumljivo viši.3.11.6. Pristup stambenom smještaju iosnovnoj infrastrukturiU <strong>Hrvatskoj</strong> je prilično raširena pojava stambenogvlasništva. Većina starijih osoba (79,5%) su vlasnicisvojih domova, a mali udio (2,2%) ima hipoteku nasvoje domove. Ostali plaćaju stanarinu za ili privatnestanove ili one koji su u državnom vlasništvu. Oko 16%starije populacije živi u jednosobnim stanovima (neračunajući kuhinju, kupaonicu, predsoblje i smočnice),35,5% imaju dvije, a 28,1% tri sobe. Zadovoljstvosa smještajem opada s dobi. S druge strane, postojipozitivan međusoban odnos između zadovoljstva sasmještajem i pozitivnim stupnjem obrazovanja i zaradom.Što se tiče osjećaja sigurnosti ono opada s dobipa tako starije osobe osjećaju da im je sigurno susjedstvopotrebnije nego ostalim dobnim skupinama.3.11.7. Društvene vezeVrlo dobar pokazatelj stupnja uključenosti u društvojest razina povjerenja među pojedincima. Kad se odstarijih osoba tražilo da odgovore na upit o stupnjupovjerenja kojeg imaju u osobe izvan svoje bliskedruštvene mreže, 45,4% je izrazilo ispodprosječnopovjerenje, 18,2% prosječno i 34,9% iznadprosječnopovjerenje. Opreza s ljudima nikad nije dovoljno za15,2% starijih osoba, dok samo 3% misli da se ljudima,u cjelini, može vjerovati.Počevši od ove razine relativnog nepovjerenja, nečudi da je 53,6% starijih osoba izjavilo da njihovdruštveni život nije jako stimulativan. No, kad promatramointerakciju s obitelji i rođacima, čini se daje starije osobe imaju u značajnom obimu, iako ihvećina živi sama ili s bračnim drugom. Oko 47,6%starijih osoba ima kontakte sa svojom djecom svakogdana ili nekoliko puta na dan. Daljnjih 30,2% komunicirajednom tjedno ili najmanje jednom mjesečno.No, najčešća komunikacija nije s članovima obiteljiveć sa susjedima. Oko 88% starijih osoba komuniciras prijateljima i susjedima najmanje jednom tjedno,a više od 60% to čini dnevno. Može se zaključiti dastarije osobe njeguju bliske veze sa svojom neposrednomokolinom, dok zadržavaju rezerviran stav premaljudima izvan svojeg kruga i strancima.Osobe koje izazivaju najviše povjerenja kod starijihosoba su članovi vlastite uže obitelji i bračni drug ilipartner. Na primjer, pomoć tijekom bolesti, rješavanjevažnih obiteljskih problema, potreba da se jednostavnoporazgovara o nečem sve su situacije u kojimase 60-81% starijih osoba obraća svojoj neposrednojobitelji. No, kad se radi o novcu, 22,5% starijih osobanema se kome obratiti. Čini se da je država jedini izvorpomoći ako je ovako velik postotak starijih osobaprepušten da se brine sam o sebi.141 Stope aktivnosti i zaposlenosti su iste budući da nema nezaposlenih osoba starijih od 65 godina.103
POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENIVećina starijih osoba rijetko ima obveze prema mlađimili starijim generacijama. Dobrovoljni rad je rijedakmeđu starijima, što upućuje na relativnu izolaciju iusmjerenost ka osobnim dnevnim aktivnostima i hobijima.Većina starijih osoba koje imaju hobi misli daje količina vremena koju mu posvećuju odgovarajuća,dok 22,3% misli da nema dovoljno vremena za takveaktivnosti. Oko 20% je izjavilo da uopće nema hobija.3.11.8. Ključni izazoviČini se da je najveća prijetnja starijim osobamaočit nedostatak odgovarajućih novčanih sredstava.Drugo, čini se da se pristup zdravstvenim službamanalazi visoko na listi njihovih prioriteta. Skupina kaocjelina ne čini se izolirana budući da starije osobečesto i intenzivno komuniciraju s članovima obiteljii prvim susjedima. Općenito govoreći, samovrednovanjestupnja depriviranosti nije tako nisko kakobi se moglo činiti u okolnostima u kojima dominirajuvrlo niski prihodi. No podskupinu koja bi mogla zahtijevatiposebnu pozornost čine jednočlana kućanstvaposebno ženska. Dugovječnost žena često vodi ka izolaciji,nedostatku odgovarajuće zdravstvene pomoći,malo interakcije sa zajednicom i usamljenosti.Čini se da su institucionalni kapaciteti sustava <strong>socijalne</strong>skrbi jedan od ključnih izazova u pružanju pravevrsta pomoći najugroženijim. Brojne administrativneprocedure skraćuju vrijeme koje socijalni radniciimaju na raspolaganju za obilazak terena, što stvarazačarani krug pri čemu one skupine koje su razvilenaviku korištenja usluga <strong>socijalne</strong> skrbi to i dalje čine,dok ju one koje bi možda i najviše trebale takvu skrbčak niti ne traže. Dodatni izazov može biti rascjepkani jednodimenzionalan pristup problemima koji proizlazeiz siromaštva i <strong>socijalne</strong> isključenosti. Razneinstitucije koje su odgovorne za različite vidove dobrobitistarijih osoba slabo surađuju.Možda najveći poziv na akciju na lokalnoj razini jestosigurati pomoć starijim osobama i uključiti ih u životzajednice gdje ova populacija može dati značajan doprinos.Aktivnosti nevladinih organizacija pokazujuda postoji ozbiljna potreba za sudjelovanjem i znanjemstarijih te da je njihovo aktivnije sudjelovanjejako poželjno. Osobna interakcija je puno vrednijaod davanja novca. Kad su starije osobe u pitanju,nedostatak tradicije u dobrovoljnoj socijalnoj skrbi u<strong>Hrvatskoj</strong> uzima svoj danak.3.11.9. Implikacije za politiku- Decentralizacija: Ocjena potreba slabi s udaljenošću.Centralizirano pružanje usluga <strong>socijalne</strong> skrbi trošiviše nego je potrebno. Lokalna bi ocjena potrebastarijih osoba trebala biti primarna, dok bi sefinanciranje trebalo potaknuti iz međunarodnih,državnih i lokalnih izvora.- Aktiviranje sektora NVO-a: Socijalno poduzetništvoje ključni događaj u području pružanja uslugapotrebitim članovima zajednice kao što su starijeosobe. Decentralizirane i privatizirane/državneslužbe trebaju pomoć središnje i lokalnih vlasti.- Bolje ciljanje potrebitih: Nedostatak jasne strategije ioperativnih programa nadležnih institucija rezultirasusretljivim sustavima koje pokreću klijenti, dok sumnogi kojima je pomoć potrebna, ali je ne traže,zanemareni.- Bolja koordinacija nadležnih tijela, kao što su službe<strong>socijalne</strong> skrbi, Hrvatski zavod za zapošljavanje,Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje teregionalne i lokalne vlasti. Ove bi institucijetrebale izraditi zajedničke mjere politike i ojačatisposobnosti da međusobno djeluju i bolje služeciljanoj populaciji. Jačanje sposobnosti nadležnihorganizacija s jasnim i mjerljivim ciljevima takođerje važno.- Mobilizacija međugeneracijske solidarnosti istvaranje prilika za obostrano učenje pomogli biosigurati suvislu aktivnost za mlade i nezaposlene.Financiranje aktivnosti NVO-a u vezi usluga zastarije osobe trebalo bi se povećavati.104