Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3biti jednaka 80% ranijeg dohotka nezaposlene osobe– i ne manja od 20% prosječne nacionalne plaće (887HRK). No, njezina je gornja granica određena ministarskomodlukom i trenutno iznosi 1.000 HRK. Takoniska stopa zamjene nije svojstvena Hrvatskoj, ali jetipična za većinu tranzicijskih država.Ovakvo osiguranje izvora prihoda trebalo bi pomoćinezaposlenoj osobi da pristojno živi dok traži novoradno mjesto. Međutim, ovu je naknadu u 2005. primalosamo 23,6% osoba prijavljenih kao nezaposlenepri HZZ-u – većinom oni kratkotrajno nezaposleni sprethodnim radnim iskustvom. Sukladno tome, uistraživanju UNDP-a o kvaliteti života ovu je naknaduprimalo 34,9% kratkotrajno nezaposlenih u proteklommjesecu, a samo 12,8% dugotrajno nezaposlenih.Nezaposlenim osobama koje su prijavljene pri HZZ-uipak je dozvoljeno zaraditi mjesečno do 1.000 HRKbez gubljenja prava na ovu naknadu ili formalnogstatusa nezaposlene osobe.U nekim slučajevima ovaj sustav osiguranja za slučajnezaposlenosti dostaje. U nekim se slučajevima noviposao pronađe u razumnom roku, pomoću formalnih ilineformalnih metoda za traženje posla. No to nije slučajs velikim i rastućim dijelom nezaposlenih u Hrvatskoj,koji postupno dolaze u neugodan položaj dugotrajnonezaposlenih. Štoviše, sama “stigma” dugotrajnonezaposlene osobe smanjuje izglede kod mogućihposlodavaca, što vodi sve lošijem materijalnom ipsihološkom stanju (Šverko et al., 2004., 2006., Galić etal., 2006.). U skladu s tim, pritužbe o diskriminaciji prizapošljavanju u istraživanju UNDP-a o kvaliteti života,iako ne prečeste, ipak su učestalije među dugotrajnonezaposlenima (29%) nego među kratkotrajno nezaposlenima(17%) ili zaposlenima (9%).3.7.3. Pristup uslugama zdravstvene zaštiteKada se radi o nizu usluga i lijekova koji nisu pokriveniosnovnim paketom zdravstvenog osiguranja,nezaposleni su prepušteni svojim vlastitim (čestoograničenim) sredstvima. Iako nezaposlene osobeanketirane u istraživanju nisu prijavile nikakve razlikeu vezi razdoblja čekanja u odnosu na zaposlene,oko jedna četvrtina dugotrajno nezaposlenih reklaje da su materijalni troškovi pristupa zdravstvenimslužbama previsoki, što je dvostruko više nego kod zaposlenihsudionika u istraživanju. Paradoksalno je dasu dugotrajno nezaposleni često iz ranjivih društvenihskupina (invalidi, stariji, nedovoljno obrazovani) kojeimaju veću potrebu za zdravstvenim uslugama. Čakkada se i to uzme u obzir, dugotrajno nezaposleni unacionalnom uzorku istraživanja UNDP-a o kvalitetiživota lošijeg su zdravstvenog stanja i manje suzadovoljni svojim zdravljem od općeg stanovništva. Sdruge strane, kratkotrajno nezaposleni se gotovo nerazlikuju od zaposlene populacije po svojoj percepcijizdravlja ili pristupa zdravstvenim službama.3.7.4. Pristup obrazovanjuU usporedbi sa zaposlenima, nezaposleni su u prosjekuslabije obrazovani. Štoviše, učestalost dugotrajnognezaposlenja povećava se s opadanjem stupnjaobrazovanja, a podaci i HZZ-a i Ankete o radnoj snaziupućuju da je zapošljivost tim veća čim je stupanj obrazovanjaviši. Cijeloživotno učenje je način očuvanjai poboljšanja zapošljivosti u suvremenoj stvarnostibrzog zastarijevanja vještina i radnog okoliša koji sestalno mijenja.U istraživanju UNDP-a o kvaliteti života, 14% zaposlenihje sudjelovalo u takvom (vanškolskom)obrazovanju tijekom prethodne godine, slično kratkotrajnonezaposlenima od kojih je 17% pokušalopoboljšati svoje vještine i zapošljivost. No, od onihkoji su dugotrajno nezaposleni samo je 6% toučinilo, što pokazuje nemogućnost ove populacijeda ponovo stekne svoju zapošljivost. Na otvorenomsu tržištu u urbanim centrima Hrvatske dostupnibrojni ovlašteni tečajevi za obrazovanje odraslihno nezaposleni nisu njihovi primarni korisnici. Spočetkom post-socijalističke tranzicije, u vrijemenajintenzivnijeg gospodarskog restrukturiranja i sveveće nezaposlenosti, od mjera javnog usavršavanjai obrazovanja potpuno se odustalo. Od 2005. godineHZZ, jedini provoditelj javnih aktivnih politikazapošljavanja, omogućio je usavršavanje (zajedno spripadajućom pomoći za nezaposlene) za jedva oko0,15% populacije nezaposlenih.Cilj najnovijih prioriteta politike zapošljavanja, uskladu s Nacionalnim akcijskim planom zapošljavanja,jest usavršavanje oko 4.000 dugotrajno nezaposlenihtijekom 2006., što će ukupno stajati oko 8 milijunaeura. Ove su mjere usmjerene na oko 2,5% od ukupnogbroja dugotrajno nezaposlenih, što je još uvijekdaleko ispod europskog prosjeka, no predstavljadobro ciljanu mjeru koju je moguće dodatno osnažiti79