Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3- Manjak strukturiranih programa oporavka zaovisnike u kaznionicama i zatvorima Hrvatske, kao iprograma za ovisnike koji provode mjeru obaveznogliječenja na slobodi.- Bolničku detoksikaciju opijatskih ovisnika napsihijatrijskim odjelima matičnih gradskih iližupanijskih bolnica koja se vrši nedopustivo rijetko,pa se većina heroinskih ovisnika na bolničko liječenjebespotrebno upućuje u rijetke specijalizirane Odjeleza ovisnike. Kako se detoksikacija ovisnika možeobaviti u sklopu odjela intenzivne psihijatrijskeskrbi svake županijske bolnice, daljnja proširenjabolničkih kapaciteta postaju nepotrebna.Ono što Hrvatskoj treba su zapravo jeftiniizvanbolnički terapijski sustavi širokog obuhvataovisnika poput dnevnih bolnica za ovisnike, grupa zapsihološku rehabilitaciju i resocijalizaciju ovisnika uprogramima liječenja metadonom. Također nedostajemreža Klubova liječenih ovisnika nalik onoj većdesetljećima aktivnoj mreži Klubova liječenihalkoholičara. Sustavi zaštite zdravlja i tretmana ovisnikakoji su u nas na posvema zadovoljavajućoj raziniuključuju:- Terapijske zajednice za ovisnike koje su doneklehipertrofirani sustav i po brojnosti i po kapacitetusa uspješnim marketingom prema roditeljimaovisnika i institucijama društva, koji je pakovisnicima manje privlačan. U Hrvatskoj djeluje 12terapijskih zajednica s 33 terapijske kuće. Trenutnose u komunama u Hrvatskoj, Italiji i Španjolskojliječi nešto više od 1.000 naših ovisnika. Većinazajednica nema mogućnost dugotrajnije skrbi zadjevojke i žene, tako da posebne terapijske kućeza ovisnice za sada postoje samo u tri zajednice,sa ukupnim smještajnim kapacitetom za tek 48ovisnica.- Županijski centri za prevenciju i izvanbolničkoliječenje ovisnosti. Do sada su osnovana čak 22Centra za prevenciju ovisnosti u sastavu županijskihzavoda za javno zdravstvo u svim većim gradskimsredištima. Obzirom da ne postoji izražen problemzlouporabe ilegalnih droga u mnogim županijama,ovakvih je centara možda i previše.3.15.3. Pristup obrazovanjuOvisnici o alkoholu i psihoaktivnim drogamaKroz školske preventivne programe ustrojene nanacionalnoj razini nastoji se smanjiti interes školskemladeži za isprobavanje kako ilegalnih tako i legalnihdroga (alkohol, nikotin), a kroz diskretne zaštitneprograme nastoji se zaustaviti proces izdvajanjaproblematične mladeži po pitanju konzumacije drogai alkohola. No navedeni sustavi ne uspijevaju pomoćimladeži s visokom razinom rizičnog ponašanja (smetnjamau ponašanju, zlouporabom droga i alkohola,sklonošću delikvenciji), te oni nerijetko napuštaju školui prekidaju redovito školovanje. Institucije socijalneskrbi im, za sada, ne uspijevaju učinkovito pomoći uspriječavanju njihove daljnje socijalne marginalizacije.Većina liječenih ovisnika ima završenu srednju školu(njih 62,9%), a znatan broj nezavršenu srednju ilizavršenu samo osnovnu školu (njih 32%). Višu stručnuspremu ima tek 3,2% od ukupnog broja liječenihovisnika.3.15.4. Pristup zapošljavanju i uslugamazapošljavanjaOvisnici o alkoholuKad prosuđujemo pojavnost problema izazvanihalkoholom među uposlenicima, moramo biti svjesničinjenice da je u Hrvatskoj desetljećima pijenjealkoholnih pića bila sastavnica rada. Često je radnicimabilo ne samo dopušteno piti dok rade, nego suštoviše bili dijelom isplaćivani u alkoholnim pićima.Bila su potrebna desetljeća preventivnih napora ijavnozdravstvene senzibilizacije javnosti da bi sepijenje počelo vezivati na slobodno vrijeme provedenoizvan radnog mjesta. No poslodavci i dalje upravilu toleriraju pijenje uposlenika i poriču problempijenja u svom poduzeću, čime ga zapravo neizravnopodržavaju. Iako su poslodavci zakonski dužni interveniratiporadi problema pijenja kod uposlenika,oni to uglavnom ne čine, jer ne žele zadati dodatneprobleme uposlenicma kao što su sramoćenje,stigmatizacija i stegovne mjere. Neposredni nadzoruposlenika od strane poslodavca najpouzdaniji je125