Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENI46osnovne infrastrukture, jednoličnoj i skromnoj ishrani testalnoj nesigurnosti. Osim toga, udio Romkinja u ukupnojromskoj populaciji je manji od udjela muškaraca. 60Romske udruge navode i pozitivne pomake; procjenjujuda se povećava broj Romkinja koje rađaju u bolnicama,kao i broj cijepljene djece predškolske dobi.Pripadnici srpske manjinske zajednice uglavnomimaju pravo na temeljno zdravstveno osiguranje.Znatan dio povratničke populacije staračko jestanovništvo, koje ima i pravo na mirovine, zarađeneprije rata, a uz mirovinska prava pripada im i pravona zdravstveno osiguranje. Drugi ostvaruju pravona osiguranje preko članova obitelji ili na osnovinezaposlenosti (nakon kratkotrajnog, često fiktivnog,zaposlenja u Hrvatskoj). Tek su sporadičniprimjeri ozbiljnih problema s ostvarivanjem pravana zdravstveno osiguranje (na primjer, povratničkedjece koja studiraju u BiH ili u Srbiji).Ozbiljniji problem, međutim, predstavlja mogućnostfizičkog pristupa zdravstvenoj zaštiti. Budući da znatandio povratničkog stanovništva živi u rijetko naseljenimpodručjima s lošom prometnom infrastrukturom, čaki pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti predstavljaproblem, a ponekad niti cijele općine (poput Vrhovina,na primjer) nemaju ambulante obiteljske medicine.Odlazak liječniku primarne zaštite tako je vezan saznatnim troškovima za ionako siromašnu populaciju,a pristup uslugama specijalističke medicine još je teži.Pritom valja reći da zdravstveno osiguranje ne pokrivatroškove putovanja do liječnika na relaciji kraćoj od50 km, a na područjima, gdje srpsko povratničkostanovništvo velikim dijelom živi, putovanja i na relacijamakraćima od 50 km javnim prijevozom vrlo sudugotrajna i relativno skupa.3.2.4. Pristup obrazovanjuUnatoč tome što postoji niz prijedloga o sistemskimpromjenama koje bi omogućile individualiziranoobrazovanje usmjereno prema učeniku, odgovori ipromjene na strani nadležnih institucija obrazovnogsistema čine se sporima i sporadičnima. Brojneromske nevladine udruge, kao i Nacionalni programza Rome navode kako je predškolsko obrazovanjeključni segment koji treba pridonijeti pripremi zaosnovnoškolsko obrazovanje, te spriječiti ispadanjeiz obrazovnog sustava. Budući da je predškolskoobrazovanje decentralizirano, odnosno financirano iz60 Ibidem.županijskih proračuna, što utječe i na visinu iznosa kojiuplaćuju roditelji, mreža usluga i njihova dostupnostje neujednačena, a ograničeni su i kapaciteti prihvatadjece. Romske su udruge razvile niz kompenzacijskihmodela predškolskog obrazovanja djece: odpoludnevnih igraonica u naseljima preko programau prostorima izvan naselja, sa ograničenim kontaktimas ne-romskom djecom, u kojima je naglašenopodučavanje na hrvatskom jeziku i učenje socijalnihvještina, do sve glasnijih inicijativa za uključivanje upostojeće vrtićke ustanove i potpunu integraciju.Unatoč različitosti organizacijske izvedbe ovihmodela kao i metoda rada, koji uvelike ovise o spremnostiinstitucija jedinica lokalne samouprave da pružemodificirane i pojačane usluge pojedinim skupinamastanovništva, glavnina provoditelja programa slažese kako je potrebno najmanje dvogodišnje redovitopohađanje programa da bi se izjednačile mogućnostipri polasku u osnovne škole.Ne postoje točni podaci o broju i spolu romske djecekoja upisuju obvezno osnovnoškolsko obrazovanje,kao ni potpuni podaci o broju učenica i učenika kojinapuštaju proces obrazovanja. Prema izvješću Facesof Poverty, Faces of Hope (UNDP, 2005.) 17% romskogi 74% ne-romskog stanovništva koje živi u bliziniRoma, starijeg od 12 godina završilo je četri razredaosnovne škole. Time se Hrvatska, zajedno sa Srbijomsvrstava između Češke i Mađarske koje imaju najvećipostotak romskog stanovništva starijeg od 12 godinasa završenom osnovnom školom i Kosova i Crne goregdje je taj postotak najniži.Ulazak u školski sustav nije sam po sebi garancija da ćeRomi ostati u njemu i da će ga moći iskoristiti na najboljimogući način. Kombinacija nekoliko uzročnika djelujeu smislu ‘odbacivanja’ ionako malog broja Roma kojiulaze u školski sustav. Ti se uzročnici odnose na nižurazinu pripremljenosti za školske zahtjeve romskedjece u odnosu na ne-romsku; uvjete organizacije radau školama koja podrazumijeva konformizam učenika,te smanjenu spremnost i mogućnosti učitelja dauvedu individualizirane metode rada i podučavanja.I unutar same romske zajednice prisutni su uzročnicikoji ‘odvlače’ djecu iz obrazovnog sistema, a vezani suuz nedostatak povjerenja u sustav, gubitak prihodau čijem ostvarivanju sudjeluju i djeca, nedostatakrazličitih vrsta poticaja djeci i roditeljima da ostanu,odnosno ponovno uđu u obrazovni sustav ako su ganapustili, te nemogućnost pronalaženja zaposlenjapo završetku obrazovanja.