Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 2DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKSTKoliko osoba posjeduje godina završenog školovanjau najvećoj je mjeri vezano uz njezin prethodni uspjehu školi. Nadalje, godine završenog školovanja dobarsu pokazatelj motivacije, upornosti i organizacijskihsposobnosti pojedinca, što su sve poželjne osobinebudućeg zaposlenika.U nedostatku domaćih istraživanja i podataka, a natemelju spoznaja iz više zemalja (Wolf, 2002.), s velikomsigurnošću možemo procijeniti da obrazovnisustav zapravo pojačava postojeće socijalne razlike,jer se njime siromašni slabo okoriste, među ostalimi/ili stoga što djeca bogatih pohađaju bolje i kvalitetniješkole koje im pružaju povoljnije mogućnostidaljnjeg obrazovanja, zapošljavanja i profesionalnognapredovanja. U većini tranzicijskih zemalja postojećisu sustavi obrazovanja skupi i neučinkoviti, učenicii studenti uče količinski više od mladih u razvijenimzemljama i dobivaju veći broj informacija, ali su znatnološiji u njihovoj primjeni te u služenju znanjima isposobnostima u nepredviđenim uvjetima. Stogau obrazovanju težište treba staviti na aktivan odnosizmeđu učenika i nastavnika te na poboljšanje i osuvremenjivanjenastavnih metoda.Osim na poboljšanje formalnog obrazovanja, pozornosttreba usmjeriti na ublažavanje velike funkcionalnenepismenosti i podizanje praga minimalnihsposobnosti. Posljedice funkcionalne nepismenostijesu dugotrajna nezaposlenost i vrlo smanjenazapošljivost. Čak i u Švedskoj – zemlji s najvećim postotkompismenog stanovništva – procjenjuje se daoko 8% odraslog stanovništva ima ozbiljne problemes čitanjem i razumijevanjem teksta. U drugim zemljamataj udio iznosi i do 25%, tako da je znatan dioodraslog stanovništva u nemogućnosti razumjetiinformacije u brošurama ili uputama za strojeve naradnome mjestu (UNESCO, 2000.). Prag minimalnihsposobnosti zahtijeva određeni opseg znanja bezkojega nije moguće opstati na tržištu rada. Pod timse uobičajeno misli na minimum znanja rada naračunalu te na nužna znanja stranih jezika, ali pojamtakođer uključuje i osobne sposobnosti i mogućnostisuradnje, timskog rada, usluživanja korisnika, spremnostina učenje i motivaciju.Poboljšanje zdravstvenog stanjaKao dio ljudskog kapitala, osim neobrazovanostiili neodgovarajuće obrazovanosti, bitna je odrednicasiromaštva i socijalne isključenosti zdravstvenostanje pojedinca i njegove obitelji. Ugroženo zdravljei ograničena radna sposobnost te ozbiljnija bolest uobitelji ugrožavaju mogućnost zapošljavanja, profesionalnognapredovanja i izlaska iz siromaštva.Gotovo sve bivše socijalističke zemlje imale su velikaizdvajanja za zdravstvo i s obzirom na razinu gospodarskerazvijenosti razmjerno velika dostignuća i pravau zdravstvenom osiguranju. U bivšem se sustavu maloračuna vodilo o troškovima i mogućim uštedama. Postojaoje znatan višak zdravstvenih kapaciteta i osoblja,prosječan boravak pacijenata u bolnicama bio je osjetnoduži nego u industrijskim zemljama (djelomično i stogašto je financiranje bolnica ovisilo o ukupnom broju danasmještenih pacijenata). Često su opće i specijalističkebolnice služile za dugotrajni stacionarni smještaj starih ionemoćalih osoba. Nadalje, cijena lijekova određivala seadministrativno i bila je znatno niža od stvarnih tržišnihcijena, što je poticalo preveliku (često i nepotrebnu, pai štetnu) potrošnju. Primarna zdravstvena zaštita bila jeuglavnom prilično nerazvijena jer su liječnici i zdravstvenoosoblje u njoj bili ograničenih znanja, sposobnostii raspoloživih mogućnosti. Tako su pacijenti naučili da suliječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti čak i za manjezahvate samo prolazna stanica do liječnika-specijalistai bolničke njege.Prijelaz na tržišno gospodarstvo u tranzicijskimzemljama uvjetovao je ozbiljni nedostatak prihodaza sustav zdravstva, pogoršanje kakvoće (ili ponekadgotovo prestanak pružanja) zdravstvenih usluga, štoje s općom nebrigom stanovništva za vlastito zdravljeu značajnom broju tranzicijskih zemalja utjecalona znatno skraćivanje očekivanog trajanja života iozbiljno pogoršanje općih zdravstvenih pokazatelja.Tako je u tim zemljama postupno sve veće značenjedobivalo privatno zdravstveno osiguranje i privatnopružanje usluga. Ipak, danas u svijetu uvelike postojisuglasnost o tome zašto su opravdana javna izdvajanjaza zdravstvenu zaštitu (Okvir 1).34