Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 4KLJUČNI IZAZOVInacijom raznih čimbenika, uključujući nižu razinuobrazovanja i loše mogućnosti zapošljavanja. Obatipa obitelji zahtijevaju posebnu pažnju i mnoštvomjera usmjerenih njihovim specifičnim potrebama.4. Obitelji sa malom djecom: Najnovija studijaSvjetske banke po prvi puta bilježi činjenicu daunatoč tome što je siromaštvo uglavnom postojanotijekom životnog ciklusa sve do starije dobi,jedino je izuzeće najviša razina siromaštva prisutnakod djece od 0 do 4 godine, tako da „kućanstvasa malom djecom i dojenčadi predstavljaju skupinukoja zahtijeva posebnu pažnju (Svjetskabanka, 2006, 18). Važnost integrirane politike zaobrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu sve se višeprepoznaje i u razvijenim zemljama i u zemljama urazvoju, (vidi Haddad, 2002), a na osnovi principauniverzalnosti i uključivosti, kao i horizontalnoj ivertikalnoj koordinaciji. Stoga je primjena takvepolitike nužno potrebna i u Hrvatskoj.5. Manjinske etničke skupine – Romi i Srbi povratnici:Neovisno o njihovom razmjerno malomudjelu u stanovništvu Hrvatske, kao i u velikomdijelu sjeveroistočne i srednje Europe, Romidoživljavaju strukturalnu isključenost u Hrvatskoj.Slično se može ustvrditi i glede položaja pripadnikasrpske manjine, osobito povratnika. U obaje slučaja nužno jačanje nediskriminirajućih zakonskihpropisa i prakse, kao i regionalna politikarazvoja (UNDP, 2006b.). Što se Roma tiče, čini seda bi okončanje diskriminacije na tržištu rada bionužan prvi korak prema rješavanju specifičnogpoložaja Roma u sustavu socijalne skrbi. Nadasvebi vrijedno priznanja bilo ulaganje u obrazovanjei uvjete stanovanja. Što se srpskih povratnika tiče,potrebno je naglasiti da prioritet predstavljajuzaštita ljudskih prava i zakonski preduvjeti zauključivanje.6. Institucionalizirani dijelovi stanovništva: Budućida je situacija u Hrvatskoj manje dramatična uusporedbi s, primjerice, situacijom u Bugarskoji Rumunjskoj, postoji djelomična opasnostda se ne odgovori na strukturalno isključenjeraznih institucionaliziranih dijelova stanovništvau Hrvatskoj: djeca bez roditeljske skrbi, djecas invaliditetom, odrasli s invaliditetom temladi i odrasli prekršitelji zakona. Čini se dainstitucionalizacija, u nekim slučajevima, sama posebi dovodi do isključivanja, budući da za sobompovlači odvajanje od obitelji i drugih vrsta potpore.Osim toga, i same institucije često su udaljeneod naseljenih središta, a i skrb koja se pruža utakvim ustanovama je obično dugoročne naravi.Štoviše, osobe koje napuste ustanove nisu dobropripremljene za ponovnu integraciju i uključenjeu društvo. Potrebna je sveobuhvatna predanostnovim oblicima skrbi koju pruža zajednica. Nju jepotrebno vezati uz procjenu potreba na lokalnojrazini, te omogućiti privremene i ciljane resursekako bi se izbjeglo opetovano iskorištavanjeili skupe skrbi u institucijama ili skrbi upreopterećenim obiteljima bez dovoljne potpore(Bošnjak i Stubbs, 2006.).7. Starije osobe bez mirovine: Najnovija studija Svjetskebanke o siromaštvu (Svjetska banka, 2006.)ukazuje da sa starošću raste i rizik siromaštva. Ukućanstvima starijih osoba rizik siromaštva je dvaputa veći od prosječnog. Većem su riziku izloženakućanstva čiji su nositelji ženske osobe s 65 godinai starije, kao i samačka kućanstva ženskihosoba. Među kućanstvima starijih osoba, osobitosu pogođena ona koja ne primaju mirovinu, jersu izložena riziku siromaštva pet puta većem oddržavnog prosjeka. Studija Svjetske banke pokazujeda je siromaštvu izloženo najmanje 62% osobastarijih od 65 godina koje ne primaju mirovinu,u usporedbi s 19% onih iste dobne skupine kojiprimaju mirovinu. U Poglavlju 3.1. se, na temeljupodataka iz popisa stanovništva iz 2001., navodida jedna petina stanovništva starijih od 65 godina,ili oko 131.414 osoba, ne prima mirovinu.Uvođenje neke vrste ‘socijalne mirovine’ čini sevrlo utemeljenim za Hrvatsku. Jasno je da starijeosobe ne predstavljaju homogenu skupinu – dokje manjina u razmjerno dobrom položaju, većinusačinjavaju brojne, različite, visoko isključenepodskupine. Istraživanje na fokus grupama osimtoga pokazuje da bi se pomoć starijim osobamas malim primanjima, do određene mjere, moglaostvariti i kroz mjere kojima se bi smanjili troškovimedicinskih i sličnih usluga.140