Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENI(Baloban, 2005.: 309). U usporedbi s Hrvatskom,neprihvaćanje je homoseksualnosti bilo raširenijesamo u Letoniji, Litvi, Mađarskoj, Rumunjskoj i Turskoj(Baloban, 2005.: 172).U političkom diskursu protivljenje izjednačavanju pravahomoseksualnih i heteroseksualnih osoba usko je povezanos pozivanjem na tradicionalni nacionalni identitet,baš kao što je religioznost (bez obzira na dob i stupanjobrazovanja) čimbenik koji utječe na negativan stavgrađana prema homoseksualnom odnosu (Štulhofer iBrajdić Vuković, 2004.). S obzirom na prominentnu javnuulogu i utjecaj Crkve u oblikovanju moralnih vrijednosti(Škrabalo i Jurić, 2005.), religijsko tumačenje homoseksualnostinedvojbeno utječe na ranjivost seksualnihmanjina. Premda Crkva ne odbacuje osobe istospolnihsklonosti (koje u konačnici smatra osobnim izborom),niti podržava njihovu diskriminaciju, homoseksualnuaktivnost izričito smatra neprirodnom i grješnom. 159Kao posljedica toga, borba za prava homoseksualacau crkvenim se krugovima tumači kao znak dubokemoralne krize i nova prijetnja obitelji kao temeljnojdruštvenoj instituciji.Povrede ljudskih prava pripadnika seksualnih manjinapoglavito se odnose na nedostupnost prava kojaproističu iz registrirane zajednice/braka, na povrededostojanstva i fizičkog integriteta 160 (uznemiravanje izlostavljanje u javnim prostorima) te slučajeve diskriminacijena radnom mjestu. 161 Prema trenutnom stanju,istospolni partneri mogu dokazati svoju vezu tek nakonnjezina raspada (ako mogu dokazati barem tri godinezajedničkog života) i pritom, retrogradno, ostvariti samodva prava - pravo na uzdržavanje i pravo na podjeluzajedničke stečevine – u usporedbi s više od šezdesetprava koja proizlaze iz sklapanja braka, odnosno dvadeseti devet koja ostvaruju osobe u izvanbračnoj zajednici(Bagić i Kesić, 2006.).Premda postoji niz osobnih svjedočanstava oponižavanju i nasilju kojim su bili podvrgnuti upravozbog svoje različitosti, provjerljivih je informacija malo.Primjerice, tijekom 2002. godine, pravni tim udrugaIskorak i Kontra dokumentirao je 25 fizičkih napada nahomoseksualne osobe, što se upadljivo razlikuje odpodataka prikupljenih u prvom domaćem istraživanjuo nasilju nad pripadnicima seksualnih manjina. Prematom istraživanju, provedenom na prigodnom uzorkuod dvije stotine ispitanika nestandardne seksualne orijentacije,fizičko je nasilje tijekom 36 mjeseci doživjelo14,4% ispitanika/ispitanica, a više od 56% je bilo izloženouvredama i/ili prijetnjama (Pikić i Jugović, 2006.). Više odpolovine anketiranih ima prijatelja/prijateljicu ili partnera/partnericu koji su zbog svoje seksualne orijentacijebili žrtvom (fizičkog) nasilja. I nasilje i uznemiravanjenajčešće se događaju na javnim mjestima otvorenogtipa, pri čemu su počinitelji u pravilu nepoznate osobe.O odnosu policije prema seksualnim manjinamapostoji vrlo malo podataka. Uz pojedina svjedočanstavao provociranju i ponižavanju transseksualnih osoba,nedavno istraživanje sugerira kako bi nespremnost naprijavljivanje nasilja moglo imati veze i s neprimjerenimodnosom policije prema žrtvama. Naime, Pikić i Jugović(2006.) navode kako se samo jedna petina (22%) osobakoje su doživjele nasilje zbog svoje seksualne orijentacijeobratilo za pomoć policiji, pri čemu je svaka četvrta odnjih tako doživjela dodatne neugodnosti.Okvir 21: IncidentRano ujutro, 4. ožujka 2006. godine, skupinaod najmanje četiri mladića ušla je na zatvorenuzabavu koju je u zagrebačkom klubu Santosorganizirala udruga koja promiče pravahomoseksualnih osoba. Uslijedio je napadna okupljene, od kojih je osam ozlijeđeno.Policija je uhvatila dvojicu napadača, protivkojih je pokrenuta prekršajna prijava. Udrugekoje promiču prava homoseksualnih osoba,Iskorak i Kontra, okarakterizirale su napad kaozločin iz mržnje i podnijele krivičnu prijavu, noPolicijska uprava zagrebačka, koja je provelakriminalističku obradu nakon javnog pritiska iintervencije pravobraniteljice za ravnopravnostspolova, prikazala je cijeli slučaj kao „klasičnubarsku tučnjavu” (Grđan, 2006.).118159 Za identičan, detaljno izložen i biblijski argumentiran stav Protestantske crkve usporedi Izvješće povjerenstva Britanske evanđeoskealijanse o jedinstvu i istini među evanđeoskom Kršćanima (ACUTE, 2005.).160 Kao što su pokazale prijetnje i napadi kamenjem i suzavcem na prvu gay pride povorku u Zagrebu, u lipnju 2002. godine. Sve do sadaodržane povorke je osiguravao velik broj policajaca (ponekad usporediv s brojem sudionika) u zaštitnoj opremi.161 Time se, dakako, ne iscrpljuje raspon povreda ljudskih i građanskih prava pripadnika seksualnih manjina. Valja upozoriti kakotransseksualne osobe koje kirurški ne promijene izgled genitalija nemaju pravo na promjenu spolne odrednice u osobnim dokumentima,za razliku od onih koji su izvršili tzv. kiruršku tranziciju, što je iz perspektive ljudskih prava izrazito dvojbena praksa.