Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKST POGLAVLJE 22.6. Ublažavanje socijalne isključenostikroz tržište radaDržavna vlast možda ne može jamčiti gospodarskirazvoj (i slijedom toga ublažavanje socijalneisključenosti), ali sigurno može biti zapreka njegovuostvarivanju. Tromo i nefleksibilno tržište rada polariziranona sigurno zaposlene i osobe gotovo osuđenena dugotrajnu nezaposlenost ili rad u neslužbenomgospodarstvu sigurno je značajna odrednica socijalneisključenosti. Nadalje, niska razina ljudskog kapitalapojedinca s obzirom na znanje i stručnost radnesnage te njezino loše zdravstveno stanje takođermože u velikoj mjeri pojačati poteškoće socijalneisključenosti.2.6.1. Uloga državeUspjesi znanstvenog i tehnološkog napretka, jačanjedemokratskih snaga i pokreta u svijetu te urušavanjetotalitarističkih režima, jačanje globalne gospodarskei političke međuzavisnosti nisu u značajnijojmjeri uspjeli smanjiti problem siromaštva u svijetu.Odgovarajućom se državnom politikom može ublažitipoložaj najugroženijih skupina, s time da pritom pozornosttreba biti više usmjerena na stvaranje uvjetaza gospodarski razvoj, a ne na narušavanje poslovnei poduzetničke klime (npr. uvođenjem trgovinskihzapreka i ograničenja) čime se ugrožava gospodarskirast i mogućnosti zapošljavanja, što su presudnipreduvjeti za smanjivanje siromaštva i socijalneisključenosti (Kohli, Moon, Sørenson, 2002.).Ublažavanje ekonomske nejednakosti, razvoj stabilnihi stručnih institucija koje pridonose političkojstabilnosti te poštovanje vlasničkih prava i zakonaprilično su sigurni preduvjeti gospodarskog razvojai ublažavanja siromaštva. Barro (1998.) vjeruje davrlo visok neposredni utjecaj na gospodarski rast(i, slijedom toga, na ublažavanje siromaštva) imavladavina zakona, dok de Soto (2000.) ističe važnostvlasničkih prava. Easterly (2002.) podsjeća da se prosperitetostvaruje onda kada sudionici u društvu imajuodgovarajuće poticaje. Pri ulaganju za budućnost – naprimjer pri pokretanju vlastite male poduzetničke aktivnostiili slanju djece u školu – ključno je to da ljudivjeruju kako će imati koristi od takvog djelovanja. Akosu ti poticaji dobri i usmjereni na rast, ljudi će to prepoznatii povećat će svoje radne napore, štedljivost iposvećenost razvoju i boljitku. Ako pak nije tako, ljudiće biti rastrošni, neće težiti poboljšanju svojih znanja isposobnosti, nego će svoje aktivnosti preusmjeriti naotimanje, prevare ili uzimanje od onih koji imaju ili odonih za koje vjeruju da imaju više. Državni programisocijalne skrbi trebaju nagrađivati, a ne kažnjavatimogućnosti zarade 23 , a porezni sustav treba biti štojednostavniji, predvidiv i sa što manje promjena.Država treba biti ponajviše usmjerena na stvaranjemogućnosti da ljudi rade i zarade, a što manje bi setrebala baviti preraspodjelom postojećeg bogatstva udruštvu. U ublažavanju siromaštva, ekonomski je razvojprijeko potreban, ali ne i dovoljan preduvjet uspjeha jerje potrebno ostvariti vladavinu prava, suzbiti korupciju,ostvariti učinkovitu socijalnu politiku i drugo.Kakva je zasad uloga državne vlasti u Hrvatskoj?Ne može se reći da državna vlast nije aktivna u poticanjugospodarskog razvoja, ali ona to najčešće čini putemdržavnih potpora ili sufinanciranjem zapošljavanja.U Hrvatskoj je još uvijek visoka razina subvencija, tesu državne potpore u 2001. godini iznosile 5,25%BDP-a, dok su u EU činile 1,01% BDP-a (Kesner-Škreb,Pleše i Mikić, 2003). Razmjerno znatna sredstva (0,2%BDP-a u razdoblju 2002.-2005. godine) izdvajaju se iza aktivnu politiku tržišta rada (APTR) (Babić, 2003), alise njihov učinak vrlo malo evaluira ili se pokazalo dasadržava znatan dio mrtvog tereta, odnosno da u programimafinanciranja zapošljavanja uvelike sudjelujuosobe koje bi se ionako zaposlile. Nadalje, u Hrvatskojpretežit dio ukupnih izdataka za mjere APTR-a činemjere subvencioniranja nadnica, a one su kod nasopće naravi, što znači da nisu usmjerene ne nekeposebne skupine niti znatnije povećaju stručnost,znanja i zapošljivost nezaposlenih osoba (Šošić, 2005).Konačno, nisu zanemariva ni sredstva koja se izdvajaju23 Socijalni transferi u novcu mogu stvoriti negativne poticaje za rad: ako se prekine ostvarivanje pojedinih novčanih prava kada se osobeponovno zaposle, to može uvjetovati demotiviranje za zapošljavanje (takozvana stupica nezaposlenosti). Da bi se rad isplatio, nekolikoje zemalja provelo mjere – financijske poticaje – kojima se pospješuju mogućnosti zapošljavanja za marginalne skupine na tržištu rada.Tim se mjerama povećava dohodak od rada i pospješuju poticaji za rad osobama koje ostvaruju samo dohodak iz transfera. Tako se potičeaktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i ublažava opasnost socijalne isključenosti.31