Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3Kad je riječ o problemu školovanja pripadnika srpskenacionalne manjine, susrećemo se s dva problema:u Podunavlju je na djelu potpuna segregacija djecesrpske i hrvatske nacionalnosti - od dječjih vrtićado kraja srednjoškolskog obrazovanja - koja se provodipod motom „prava na školovanje na materinjemjeziku“. Takvo je stanje definirano Erdutskim sporazumomo mirnoj reintegraciji Podunavlja u hrvatskipravni poredak, a podupiru ga političke elite obijuetničkih zajednica. U ostalim područjima od posebnogadržavnog interesa problem integracije djecepovratnika u hrvatski sustav predstavlja nostrifikacijaškolskih isprava stečenih u vrijeme izbjeglištva, uglavnomu Srbiji ili Bosni i Hercegovini (RepublikaSrpska), a za nastavak srednjega ili višeg školovanja,odnosno nostrifikaciju svjedodžbi radi zapošljavanja,mladi povratnici moraju polagati diferencijalne ispiteiz jezika i nacionalne povijesti. Rigidnost ovih proceduradoprinosi tome da se mlađe obitelji s djecomteže i rjeđe odlučuju za povratak.“Oba su odlični đaci. Kad samo pomislim da imajukapacitet da idu dalje, a ja ne mogu… To je neštostrašno.” – ovim riječima jedan od povratnika koji jeodlučio ipak otići iz Hrvatske, objašnjava svoj odlazak.Činjenica da se povratnici uglavnom vraćaju u rijetkonaseljena područja, u izdvojene zaselke, u kojima nepostoji izgrađena školska infrastruktura niti ima djeceškolskoga uzrasta. Djeca povratnika, pak, zbog lošegsocijalnog stanja, u takvim uvjetima nemaju šansi zaviše obrazovanje, jer obitelji teško mogu financiratiboravak djece u većim mjestima u kojima su škole.3.2.5. Pristup zapošljavanju i uslugamazapošljavanja„Zvao sam preko telefona da pitam jel’ mogu doćida se prijavim za posao. Rekli su mi da mogu i kadsam došao, tamo su me pogledali i rekli da će se javit.Ne možemo nać’ posao zato što smo crni. Gdje goddođeš, crna si ovca.’ Mislim da je iz našeg sela od1990. g samo dvoje ljudi uspjelo naći posao...“(Sudionici fokus grupe, Sisak, UNDP 2006b.)Čak 80,2% romskih kućanstava nema zaposlenihčlanova,16,7% Roma je zaposleno, a 5% primamirovinu. Privremene izvore prihoda ostvaruje 23,3%stanovništva koje se bavi sakupljanjem sekundarnihsirovina; 20% obavlja sezonske poslove, a 4% sebavi prodajom ili obavlja manje popravke (Rogić,2005.). Dvije se osnovne tendencije mogu iščitati izstrukture prihoda. Radi se o, s jedne strane, izrazitoniskom postotku osoba koje su uspjele raditi dovoljnodugo da bi osigurale mirovinu. S druge strane, zbognemogućnosti sudjelovanja na tržištu rada, razvijajuse, uglavnom povremene, alternative formalnom radui stjecanja prihoda. Relativno veliki postotak osoba kojestječu prihode iz tih izvora može upućivati na pojačanepotrebe za takvim vrstama poslova, te na fleksibilnostRoma u njihovu pronalaženju i odgovoru na potrebeizvan formaliziranog tržišta rada. Međutim, takve vrsteposlova ne omogućavaju stalnost prihoda, kao nizdravstveno i mirovinsko osiguranje, poštovanje i statusmeđu drugim članovima zajednice, te proširivanjeinterakcija s većinskim stanovništvom.Od žena se, uglavnom, ne očekuje sudjelovanje uplaćenom radu, ali se s druge strane, paradoksalno,očekuje da se pobrinu za svakodnevnu ishranu. Patrijarhalnisu odnosi još uvijek jaki u nekim romskimzajednicama i među stanovništvom srednje i stariježivotne dobi. Posebice je nepovoljan položaj mlađihžena i djevojaka, od kojih se očekuje da se udaju urelativnoj mladoj dobi, a suočene su s nedostatkombilo kakvih drugih alternativa. Budući da je vrlo malibroj onih koje završavaju srednju školu, a ukoliko je izavrše ne mogu naći posao, brak predstavlja jedinuopciju koja donosi određenu razinu poštovanja uzajednici iako u obiteljskoj hijerarhiji tek udane ženebez djece, zauzimaju najnižu stepenicu. Međutim,sve je veći broj mlađih Romkinja, posebice u većimurbanim sredinama kao što su Zagreb i Rijeka, čijiživotni planovi uključuju zapošljavanje i rad.Mjere Nacionalnog programa za Rome i Nacionalnogakcijskog plana desetljeća koje se odnosena zapošljavanje, naglašavaju sudjelovanje Romau javnim radovima, seminare za doškolovanje,poticaje za samozapošljavanje kroz pokretanjeobrta, te dvogodišnje subvencije poslodavcimakoji zapošljavaju Rome. Time se nastoji povećatizapošljivost Roma, međutim čini se da mjere vezaneuz javne radove nemaju ugrađenu komponentu uklanjanjapredrasuda većinskog stanovništva, te mogudoprinijeti produbljivanju stereotipa prema kojimasu Romi sposobni samo za fizičke poslove, dok su koddrugih mjera planovi praćenja odnosa poslodavacaprema radnicima i održivosti nejasni. Osim ovoga,Romi se zapošljavaju i kao pomagači u nastavi, aliuglavnom na honorarnoj osnovi iako se ugovoriprodužuju nekoliko godina uzastopce.47