Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3Osobe s invaliditetomHrvatska ima 429.421 osobu sa invaliditetom, odnosnoosobe sa invaliditetom čine 9,68% stanovništvaHrvatske. Važno je spomenuti da je čak tri četvrtinenavedenih osoba u potpunosti fizički pokretljivo. 46Usporedi li se invalidno stanovništvo prema fizičkojpokretljivosti u različitim gradovima Hrvatske, nemogu se naći značajnije razlike. 47 Razlike postojekada se uspoređuju uzroci invalidnosti, a ponajvišese to odnosi na invalidnost uzrokovanu posljedicamaDomovinskog rata. Udio ovog dijela stanovništvaza cijelu Hrvatsku iznosi nešto manje od 11%, doku gradu Osijeku iznosi 19,9%, u Zagrebu 8,6%, a uČakovcu 5,4%. 48U prosincu 2003. godine u Hrvatskoj je bilo 236.132korisnika invalidske mirovine sa prosječnom mirovinom(umanjenom za porez i prirez, sa uključenimdodatkom uz mirovinu) u iznosu 1.519,92 HRK, 49 dokje u istome mjesecu prosječna neto plaća u Hrvatskojiznosila 4.045,00 HRK 50 . Invalidska mirovina iznosila je37,6% prosječne neto plaće u Hrvatskoj.3.2. Nacionalne manjine 513.2.1. Ljudska pravaHrvatski Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjinane izvodi pravo na posebnu manjinsku zaštitu iznabrajanja u zakonskom dokumentu, nego je njimenacionalna manjina definirana kao: „skupina hrvatskihdržavljana čiji su pripadnici tradicionalno nastanjenina teritoriju Republike Hrvatske ili na nekom njezinompodručju, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturnai/ili vjerska obilježja različita od drugih građanai vodi ih želja po očuvanju tih obilježja“. Svaka skupinakoja zadovoljava uvjete iz definicije, ostvaruje prava izustavnoga zakona. Hrvatski sustav manjinske zaštite,tako, ne poznaje razlikovanje "autohtonih" i "neautohtonih"manjina. 52Još u vrijeme donošenja Ustava 1990. u preambulisu nabrajane autohtone manjine, a prvi dokumentkoji je elaborirao manjinska prava, Ustavni zakon oljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkihi nacionalnih zajednica ili manjina iz 1991. za te jenabrojane manjine rezervirao posebna prava.Zaštita manjinskih prava u Hrvatskoj u proteklim jegodinama bila jedno od ključnih političkih pitanja. Tekje usvajanjem Ustavnoga zakona o pravima nacionalnihmanjina u prosincu 2002. godine - što je bio uvjetza pristupanje Ugovoru o stabilizaciji i pridruživanjuHrvatske EU - stvoren dosljedan sustav manjinskezaštite, utemeljen na tri stupa: 1) pravu na parlamentarnuzastupljenost predstavnika manjina na nacionalnojrazini, 2) pravu na razmjernu zastupljenost pripadnikanacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelimalokalne samouprave, u kojima manjine čine više od 15 %stanovništva i 3) pravu na manjinsku samoupravu.Istraživanje, što ga je u sklopu utvrđivanja indeksaotvorenosti hrvatskoga društva 2005. međustručnjacima za zaštitu manjina proveo InstitutOtvoreno društvo Hrvatska, pokazuje kako sumanjinska prava institucionalno dobro zaštićena,a da problem predstavljaju nedovoljno razvijenimehanizmi nadzora zaštite i nedovoljna spremnostvećine da reagira na narušavanje manjinskih pravate nedostatak provedbenoga zakonodavstva koje biomogućilo provođenje prava manjina iz Ustavnogazakona na zastupljenost u tijelima državne uprave,sudbenoj vlasti, javnim službama i administrativnom46 Potpuno je fizički pokretljivo 75.57%, potpuno je nepokretno 2,91%, trajno ograničeno uz pomoć invalidskih kolica 1,68%, a trajnoograničeno uz pomoć štapa, štaka ili hodalice 19,85% invalidnih osoba. Izvor: Državni zavod za statistiku, popis 2001.47 Riječ je o zaključku autora na temelju proučavanja podataka Državnog zavoda za statistiku.48 Izvor: Državni zavod za statistiku (izračun autora).49 Izvor: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, godišnji podaci, 2003.50 Izvor: Državni zavod za statistiku, priopćenja 2003.51 Tekst o nacionalnim manjinama (3.2) komplementaran je tekstu o povratnicima (3.3.).52 Većina suvremenih država usvaja načelo "autohtonosti" i posebna manjinska prava dodjeljuje samo manjinama eksplicitno nabrojenimau nekom dokumentu (ustav, zakon). Autohtonom se manjinom obično smatra samo ona koja je na nekom definiranom području (nepodručje cijele države), i to na homogenom teritoriju, naseljena kroz najmanje tri generacije i njena prisutnost nije posljedica ekonomskihmigracija.43