DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKST POGLAVLJE 2Okvir 1: Zašto su opravdana javna izdvajanja za zdravstvenu zaštitu?Sa stanovišta koristi i troškova očito je da postoje razlozi za državnu intervenciju u zdravstvu, posebiceu prevenciji i pogotovo pravodobnom cijepljenju. Drugi razlozi su stvaranje pozitivnih vanjskih učinaka(eksternalija), pružanje javnog dobra, ublažavanje materijalnih nejednakosti i izbjegavanje kasnijihvelikih izdvajanja. Tako, na primjer, odgovarajuća zaštita majki i djece smanjuje njihovu smrtnost štoomogućava stvaranje budućeg ljudskog kapitala, bitnog preduvjeta gospodarskog rasta i razvoja.Djeca pothranjenih majki imati će manju težinu pri porodu i uvelike će im biti otežan razvoj. Ta su djecaneproporcionalno više podložna bolestima, vjerojatno će postizati slabiji uspjeh u obrazovanju i više suizložena kroničnim bolestima kada odrastu. Nadalje, bolešću ili smrću majke društvo gubi člana čiji surad i aktivnosti presudni za život i povezanost obitelji i zajednice.Zdravi ljudi imaju više vremena i volje za druženje i stvaranje društvenih kontakata, što su bitnipreduvjeti nastanka socijalnog kapitala. Mogući današnji troškovi s velikom će se vjerojatnošćupretvoriti u dugoročne koristi omogućene nastankom ljudskog i društvenog kapitala. Konačno, javnofinanciranje zdravstvenih rashoda opravdano je i sa stanovišta pravednosti. Dugotrajno bolesne osobenajčešće imaju nižu razinu obrazovanja i zapošljivosti, poslodavcima nisu privlačne pa su u velikoj mjerinezaposlene i/ili slabije plaćene te slijedom toga siromašne i socijalno isključene, a njihov se nezavidanpoložaj lako može prenijeti na iduće naraštaje. Javna ulaganja u zdravstvo – posebice u poboljšanjezdravlja majki i djece –opravdane su kao način ispravljanja društvenih nepravdi (Svjetska zdravstvenaorganizacija, 2006.).Usprkos razmjerno visokim izdvajanjima 25 , u <strong>Hrvatskoj</strong>je pružanje zdravstvenih usluga izrazito koncentriranou većim gradovima, pogotovo u Zagrebu, dok supojedina područja imala kadrovski i materijalno slaboekipirane zdravstvene ustanove. Ipak, uobičajeni pokazateljirazvijenosti zdravstvene zaštite za Hrvatsku(poput smrtnosti dojenčadi i postotka cijepljenogstanovništva) bliži su razvijenim europskim državamanego tranzicijskim zemljama srednje i istočne Europe.Najveći se problem hrvatskog zdravlja ogleda u težoji nejednakoj dostupnosti zdravstvene zaštite 26 , štozbog proširenog trenda neformalnog plaćanja ilikorištenja privatnih zdravstvenih usluga najvjerojatnijenajviše pogađa siromašne skupine stanovništva.O tome u <strong>Hrvatskoj</strong> nema pouzdanih istraživanja(Transparency International, 2006.), ali se takavzaključak lako može izvesti na osnovu analize hrvatskogazdravstvenog sustava te svjetskih iskustavakoja jasno ocrtavaju probleme teže dostupnostikvalitetne zdravstvene zaštite siromašnijim grupamastanovništva. U <strong>Hrvatskoj</strong> je velik zdravstveni problemstanovništva - posebice siromašnoga - i općenitanebriga o vlastitom zdravlju, a i češće bolesti vezaneuz rizično ponašanje 27 .Hrvatska već niz godina provodi promjene zdravstvenogsustava. Posljednja reforma započela je 2000.godine preustrojem zdravstvenog sustava kojim senastojalo poboljšati zdravstveni položaj stanovništva,povećati financijsku održivost zdravstvenog sustava,privatizirati dio zdravstvenih kapaciteta, osnažitiprimarnu zdravstvenu zaštitu i zdravstveni sustav ucjelini, te smanjiti znatne razlike i razlike u dostupnostizdravstvenih usluga. Reforma obuhvaća predviđenojačanje institucionalnih kapaciteta unutar zdravstvenogsustava, provedbu pilot-programa pružanjazdravstvenih usluga te poboljšanje, razvoj i integri-25 Ukupni rashodi za zdravstvo po stanovniku usklađeni prema kupovnoj snazi iznosili su u <strong>Hrvatskoj</strong> 2002. godine 630 američkih dolara,od čega je udio javnih rashoda u ukupnima rashodima iznosio 81,4%. Udio ukupnih izdvajanja za zdravstvo u BDP-u u 2002. godiniiznosio je 7,3% (Svjetska zdravstvena organizacija, 2006).26 Posebice se na (financijsku) nedostupnost zdravstvenih usluga žale osobe s tjelesnim invaliditetom. Sudionici izražavaju najvećenezadovoljstvo upravo sustavom zdravstvene zaštite jer kako navode: ‘’Najkatastrofalnije nam je na području zdravstva. Nama su tolikepovlastice, koje smo imali, ukinuli. Jednostavno su nas počeli s tim zlostavljati. Plaćanje lijekova, normiranje terenske sestre...’’. (UNDP,2006b).27 Riječ je o nekvalitetnoj prehrani, pušenju, alkoholizmu, zlouporabi droga, prekomjernoj težini, nedovoljnoj tjelesnoj aktivnost i sl.35
POGLAVLJE 2DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKSTranje zdravstvenoga informatičkog sustava. Težišteje na primjeni analize troškova i koristi (cost-benefit)te na jačanju veza bolnice s primarnom i sekundarnomzdravstvenom zaštitom. Boljom organizacijom ipovezivanjem triju razina zdravstvene zaštite trebalabi se postići veća oslonjenost na primarnu zdravstvenuzaštitu te smanjiti korištenje specijalističkih ibolničkih usluga.Aktivnosti reforme podijeljene su u tri skupine:pružanje usluga uključivanjem primarne zdravstvenezaštite, kupnja opreme te razvoj informatičketehnologije. Veze s lokalnom zajednicom ostvarujuse većim i boljim pružanjem zdravstvenih uslugau pacijentovoj kući, poboljšanjem postupka pravodobnogotpuštanja pacijenata iz bolnice i većimuključivanjem liječnika opće prakse u poslijebolničkioporavak pacijenata. Također se ispituju mogućnostidnevnog smještaja u bolnicama radi obrade većegbroja pacijenata. U sustavu njege trebalo bi povećatibroj medicinskih sestara, te osuvremeniti njihovaznanja i sposobnosti. Liječnici i osoblje u primarnojpraksi na mjestu su prvog susreta s pacijentima inajvažnija odrednica ukupnog dojma stanovništvao kakvoći zdravstvenih usluga. Potrebno je što prijeosnažiti menedžerska znanja u zdravstvu te početisustavno osposobljavati novi naraštaj upravljačkogosoblja zdravstvenih ustanova. Važno je naći načinprivlačenja medicinskog osoblja za zapošljavanje uslabije razvijenim i siromašnijim područjima zemlje.Potrebno je osigurati dugotrajnu financijsku održivostzdravstvenog sustava u cjelini. Konačno, nužno jejasnije i preciznije definirati, te stalno usklađivati iosuvremenjivati minimalne financijske standarde uzdravstvenoj zaštiti, te poboljšati usklađenost ovlastii odgovornosti nositelja funkcija vlasništva zdravstvenihobjekata (većinom tijela lokalne vlasti) i financiranja(Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje).36