Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENISvaki četvrti samohrani roditelj koji je trebao pomoćnije znao kome se za nju treba obratiti (Raboteg-Šarići sur., 2003; 207). Neka iskustva pokazuju da niti samidavatelji usluga nisu dovoljno informirani o tome kojasu prava samohranih roditelja i kako se mogu ostvariti,a problem predstavlja i nesustavnost u radu centarasocijalne skrbi koja se očituje u razlikama u raduizmeđu pojedinih centara (UNDP, 2006b.). Također jeutvrđeno da je svaki šesti samohrani roditelj pomoćzatražio, ali je (još) nije dobio (Raboteg-Šarić i sur.,2003; 207). Sa centrom za socijalnu skrb neposrednoiskustvo ima svaki rastavljeni roditelj, a i mnoge majkedjece rođene izvan braka te udovci i udovice. Utolikosu više zabrinjavajući podaci da svaki četvrti (28,5%)samohrani roditelj niskom ocjenjuje kvalitetu uslugasocijalne skrbi, a svaki deseti ju ocjenjuje visokom(UNDP, 2006a.).3.6.3. Pristup uslugama zdravstvene zaštiteZdravlje samohranih roditelja slabije je od roditelja izdvoroditeljskih obitelji sudeći prema njihovim subjektivnimprocjenama (Raboteg-Šarić i sur., 2003; UNDP,2006a). Narušena dobrobit samohranih roditeljapovezana je s kroničnim stresom kojeg veliki dionjih doživljava uslijed stalnih nastojanja da udovoljezahtjevima višestrukih životnih uloga. Sudionicafokus grupe to je izrazila riječima ‘’Imam osjećaj da semi brže trošimo nego obitelji s oba roditelja... Nemate sena koga osloniti, odgovornost je samo na vama... Ljudirade po dva posla samo da bi mogli uzdržavati svojudjecu.’’ (UNDP, 2006b.).Prema istraživanju UNDP-a (2006a.), pristup zdravstvenimuslugama za gotovo polovinu samohranihroditelja otežavaju troškovi posjete liječniku.Značajnom broju samohranih roditelja (44%)teškoću predstavlja predugo čekanje na terminpregleda (naručivanje). Samohranim roditeljima velikupoteškoću predstavlja nedostupnost psihologa isrodnih stručnjaka potrebnih zbog zaštite djetetovogili vlastitog mentalnog zdravlja. Pristup uslugamazdravstvene zaštite svakom četvrtom samohranomroditelju otežavala je udaljenost ordinacije liječnikaopće prakse ili specijaliste. U sustav zdravstvenogosiguranja samohrane majke u prosjeku imaju neštopovjerenja, dok ga očevi imaju vrlo malo.3.6.4. Pristup obrazovanjuIstraživanje UNDP-a (2006a.) otkriva da je svaki petisamohrani roditelj nezadovoljan svojim obrazovanjem,što je češće nego kod roditelja iz dvoroditeljskihobitelji. Pri tom je nezadovoljstvo vlastitim obrazovanjemveće kod majki nego kod očeva. Iako načelnoimaju jednak pristup obrazovanju odraslih kao i sviostali građani, samohrani roditelji rjeđe u njemusudjeluju, vjerojatno zbog nedostatka novca i/ilivremena odnosno mogućnosti zbrinjavanja djeteta.Tako je primjerice spomenuto istraživanje pokazaloda je u proteklih godinu dana tek 6,5% samohranihroditelja (svi ženskog spola) pohađalo neki tečaj iliprogram osposobljavanja, što je upola manje nego udvoroditeljskim obiteljima.Pristup obrazovanju djece samohranih roditelja u nekimsredinama olakšan je pravom na određene financijskepovlastice (smanjena cijena vrtića i toplog obroka uškoli), iako potencijalni korisnici o njemu nisu dovoljnoinformirani (UNDP, 2006b.). Međutim, prepreku predstavljajunedovoljan broj mjesta u vrtićima i produženomboravku u školama te troškovi školskih udžbenika ipotrepština (Raboteg-Šarić i sur., 2003: 266).Unutar predškolskih i osnovnoškolskih institucijanedo-staje sustavan pristup pitanju različitosti obiteljskihoblika koji bi djeci iz jednoroditeljskih obiteljipomogao svladati tu potencijalnu prepreku teomogućio uspješniju integraciju u društvo. U okruženjupredškolskih institucija i škola djeca iz jednoroditeljskihobitelji susreću sa zapitkivanjem okoline o tome gdjeim je drugi roditelj i zašto ne živi s njima.3.6.5. Pristup zapošljavanju i uslugamazapošljavanjaDojam da su u pristupu zapošljavanju/napredovanjuna poslu bili diskriminirani, izrazilo je 14.1% samohranihroditelja, i to četiri puta više majki (16,1%)nego očeva (3,5%) (UNDP, 2006a.). Tako je svaki petiintervjuirani samohrani roditelj naveo da mu/joj jeobiteljski status predstavljao problem u primanju naposao ili obavljanju posla (najčešće zbog bolovanjauslijed bolesti djeteta), a svaki deseti da mu/jojobiteljski status otežava ili onemogućava napredovanjeu karijeri (bilo zbog dodatnih obiteljskih74